Talált 1630 Eredmények: Ću
Onda Izak reèe svome ocu Abrahamu: "Oèe!" "Evo me, sine!" - javi se on. "Evo kremena i drva," opet æe sin, "ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?" (Knjiga Postanka 22, 7)
"Bog æe veæ providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!" - odgovori Abraham. I nastave put. (Knjiga Postanka 22, 8)
Podiže Abraham oèi i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. (Knjiga Postanka 22, 13)
Poslije tih dogaðaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu: (Knjiga Postanka 22, 20)
"Premda sam ja meðu vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljište za grob meðu vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je." (Knjiga Postanka 23, 4)
"Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas neæe odbiti svoga groba da mogneš sahraniti svoju pokojnicu." (Knjiga Postanka 23, 6)
te im reèe: "Ako se slažete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim, èujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova, (Knjiga Postanka 23, 8)
"Ne, moj gospodine! Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu." (Knjiga Postanka 23, 11)
a onda progovori Efronu da mještani èuju na svoje uši: "Ded me samo poslušaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti svoju pokojnicu!" (Knjiga Postanka 23, 13)
"Èuj me, moj gospodine: zemljište u vrijednosti od èetiri stotine srebrnika, što je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!" (Knjiga Postanka 23, 15)
Izlivši brzo krèag u korito, otrèa natrag zdencu da ponovo zahvaæa, i tako nali svim njegovim devama. (Knjiga Postanka 24, 20)
Kad su deve prestale piti, èovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela. (Knjiga Postanka 24, 22)
