Knjiga o sucima, 11

1. Gileaðanin Jiftah bijaše hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac mu bijaše Gilead.

2. Ali je Gileadu i njegova žena rodila sinove, pa kada su sinovi te žene odrasli, otjeraše Jiftaha govoreæi mu: "Neæeš dobiti baštine od našeg oca jer si sin strane žene."

3. Jiftah zato pobježe od svoje braæe i naseli se u zemlji Tobu. Ondje se oko njega okupila hrpa beskuænika koji su s njim pljaèkali.

4. Poslije nekog vremena Amonci zavojštiše na Izraela.

5. Kada su Amonci napali Izraela, krenuše gileadske starješine da trže Jiftaha u zemlji Tobu.

6. "Hodi", rekoše mu, "budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca."

7. Ali Jiftah odgovori gileadskim starješinama: "Niste li me vi mrzili i otjerali iz kuæe moga oca? Zašto sada dolazite k meni kada ste u nevolji?"

8. Gileadske starješine rekoše Jiftahu: "Zato smo sada došli tebi: poði s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit æeš poglavar nama i svima u Gileadu."

9. Jiftah upita gileadske starješine: "Ako me odvedete natrag da ratujem protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hoæu li biti vaš poglavar?"

10. "Jahve neka bude svjedokom meðu nama", odgovore Jiftahu gradske starješine. "Jao nama ako ne uèinimo kako si rekao!"

11. I Jiftah ode sa starješinama Gileada. Narod ga postavi sebi za poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom u Mispi.

12. Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: "Što ima izmeðu tebe i mene da si došao ratovati protiv moje zemlje?"

13. Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: "U vrijeme kada je izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!"

14. Jiftah nanovo pošalje glasnike kralju Amonaca

15. i poruèi mu: "Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju,

16. nego je, izišavši iz Egipta, Izrael prešao pustinjom do Crvenog mora i došao u Kadeš.

17. Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: 'Htio bih proæi kroz tvoju zemlju!' Ali ga edomski kralj ne posluša. Poslao ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadešu.

18. Onda je preko pustinje zaobišao edomsku i moapsku zemlju i došao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne prelazeæi granice Moaba, jer Arnon bijaše moapska meða.

19. Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je vladao u Hešbonu, i poruèi mu: 'Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju do mjesta koje nam je odreðeno.'

20. Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proðe preko njegova podruèja, nego skupi svu svoju vojsku koja bijaše utaborena u Jahasu i zametnu boj s Izraelom.

21. Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji nastavahu to podruèje.

22. Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.

23. I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati?

24. Zar ne posjeduješ sve što je tvoj bog Kemoš bio oteo starim posjednicima? Tako i sve ono što je Jahve, naš Bog, oteo starim posjednicima, mi sada posjedujemo!

25. Po èemu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega?

26. Kada se Izrael nastanio u Hešbonu i u njegovim selima, u Aroeru i u njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo, veæ tri stotine godina - zašto ih tada niste oteli?

27. Nisam ja tebi skrivio nego ti meni èiniš krivo ratujuæi protiv mene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi izmeðu sinova Izraelovih i sinova Amonovih."

28. Ali kralj Amonaca ne posluša rijeèi što mu ih je poruèio Jiftah.

29. Duh Jahvin siðe na Jiftaha te on poðe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, proðe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe doðe iza Amonaca.

30. I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi predaš u ruke Amonce,

31. tko prvi iziðe na vrata moje kuæe u susret meni kada se budem vraæao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit æe Jahvin i njega æu prinijeti kao paljenicu."

32. Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruèi u njegove ruke.

33. I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova - i sve do Abel Keramima. Bijaše to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu poniženi pred Izraelom.

34. Kada se Jiftah vratio kuæi u Mispu, gle, iziðe mu u susret kæi plešuæi uza zvuke bubnjeva. Bijaše mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kæeri.

35. Ugledavši je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, kæeri moja, u veliku me tugu bacaš! Zar mi baš ti moraš donijeti nesreæu! Zavjetovah se Jahvi i ne mogu zavjeta poreæi."

36. Ona mu odgovori: "Oèe moj, ako si uèinio zavjet Jahvi, uèini sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osvetiš Amoncima, svojim neprijateljima."

37. Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat æu po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevièanstvo."

38. "Idi", reèe joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivaše na gorama svoje djevièanstvo.

39. Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše uèinio. I nikada nije upoznala èovjeka. Otada je potekao obièaj u Izraelu

40. da svake godine odlaze Izraelove kæeri i oplakuju kæer Jiftaha Gileaðanina èetiri dana na godinu.