Knjiga o Jobu, 42
1. A Job ovako odgovori Jahvi:
2. "Ja znadem, moæ je tvoja bezgranièna: što god naumiš, to izvesti možeš.
3. Tko je taj koji rijeèima bezumnim zamraèuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o èudesima meni neshvatljivim.
4. O, poslušaj me, pusti me da zborim: ja æu te pitat', a ti me pouèi.
5. Po èuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oèi moje vidješe.
6. Sve rijeèi svoje zato ja porièem i kajem se u prahu i pepelu."
7. Kada Jahve izgovori Jobu ove rijeèi, reèe on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.
8. Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i poðite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit æe se za vas. Imat æu obzira prema njemu i neæu vam uèiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job."
9. Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i uèiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba.
10. I Jahve vrati Joba u prijašnje stanje jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruèi ono što je posjedovao.
11. Tad se vratiše Jobu sva njegova braæa, i sve njegove sestre, i svi prijašnji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kuæi, žaleæi ga i tješeæi zbog svih nevolja što ih Jahve bijaše na nj poslao. Svaki mu darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten.
12. Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo èetrnaest tisuæa ovaca, šest tisuæa deva, tisuæu jarmova volova i tisuæu magarica.
13. Imao je sedam sinova i tri kæeri.
14. Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a treæoj Keren-Hapuk.
15. U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kæeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braæi.
16. Poslije toga Job doživje dob od sto èetrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do èetvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života.