Knjiga o Jobu, 2

1. Jednoga dana doðu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a meðu njima pristupi i Satan.

2. Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo proðoh zemljom i obiðoh je", odgovori on.

3. Nato æe Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Èovjek je to neporoèan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporoènosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim."

4. A Satan odvrati: "Koža za kožu! Sve što èovjek ima dat æe za život.

5. Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice æe te prokleti!"

6. "Neka ti bude! - reèe Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo saèuvaj!"

7. I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena.

8. Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo.

9. Tada mu njegova žena reèe: "Zar si još postojan u neporoènosti? Prokuni Boga i umri!"

10. Job joj odgovori: "Brbljaš kao luðakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.

11. U to èuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odluèiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti.

12. A kad su izdaleka upravili oèi na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plaè; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi.

13. Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noæi. Nijedan mu ne progovori ni rijeèi, jer vidješe da je velika njegova bol.