Jakovljeva poslanica, 3
1. Neka vas, braæo moja, ne bude mnogo uèitelja! Ta znate: bit æemo strože suðeni.
2. Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je èovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.
3. Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim.
4. Evo i laða: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoæe.
5. Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali!
6. I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je meðu našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotaè života.
7. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio,
8. a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti.
9. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene:
10. iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braæo moja, tako dogaðati!
11. Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko?
12. Može li, braæo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode.
13. Je li tko mudar i razborit meðu vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti.
14. Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine!
15. Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, ðavolska.
16. Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.
17. A mudrost odozgor ponajprije èista je, zatim mirotvorna, milostiva, pouèljiva, puna milosrða i dobrih plodova, postojana, nehinjena.
18. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.