Estera, 7

1. Kralj i Haman doðoše na gozbu kraljici Esteri.

1. Intravit itaque rex et Aman, ut biberent cum regina.

2. I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reèe kralj Esteri: "Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit æe ti udovoljena! Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit æe ti!"

2. Dixitque ei rex etiam in secundo die, postquam vino incaluerat: “Quae est petitio tua, Esther, ut detur tibi, et quid vis fieri? Etiamsi dimidiam regni mei partem petieris, impetrabis”.

3. Kraljica Estera odgovori: "Ako sam, kralju, našla milost u tvojim oèima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod!

3. Ad quem illa respondit: “Si inveni gratiam in oculis tuis, o rex, et si tibi placet, dona mihi animam meam, pro qua rogo, et populum meum, pro quo obsecro.

4. Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila štetna po kralja."

4. Traditi enim sumus, ego et populus meus, ut conteramur, iugulemur et pereamus. Atque utinam in servos et famulas venderemur: tacuissem, quia tribulatio haec non esset digna conturbare regem”.

5. Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u rijeè pa je upita: "Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo što uèiniti?" Estera tada odgovori: "Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!"

5. Respondensque rex Asuerus ait: “Quis est iste et ubi est, ut haec audeat facere?”.

6. Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom.

6. Dixit Esther: “Hostis et inimicus noster pessimus iste est Aman”. Quod ille audiens ilico obstupuit coram rege ac regina.

7. Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palaèe. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreæa pred kraljem gotova.

7. Rex autem surrexit iratus et de loco convivii intravit in hortum palatii. Aman quoque surrexit, ut rogaret Esther reginam pro anima sua; intellexit enim a rege sibi decretum esse malum.

8. Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na poèivaljku na kojoj se nalazila Estera. "Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?" - povika kralj. Tek što su te rijeèi izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu.

8. Qui cum reversus esset de horto et intrasset convivii locum, repperit Aman super lectulum corruisse, in quo iacebat Esther, et ait: “Etiam reginam vult opprimere, me praesente, in domo mea?”. Necdum verbum de ore regis exierat, et statim operuerunt faciem eius.

9. Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u službi kraljevoj: "Eno i vješala što ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuæe i visoka su pedeset lakata." Kralj zapovjedi: "Objesite ga na njih!"

9. Dixitque Harbona, unus de eunuchis, qui stabant in ministerio regis: “En etiam lignum, quod paraverat Mardochaeo, qui locutus est bonum pro rege, stat in domo Aman habens altitudinis quinquaginta cubitos”. Cui dixit rex: “Appendite eum in eo”.

10. Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša.

10. Suspensus est itaque Aman in patibulo, quod paraverat Mardochaeo; et regis ira quievit.