Druga knjiga o Makabejcima, 14
1. Poslije tri godine saznali su Juda i njegovi ljudi da je Seleukov sin Demetrije s jakom vojskom i brodovljem doplovio u luku Tripolis,
1. Sed post triennii tempus co gnoverunt, qui cum Iuda erant, Demetrium Seleuci per portum apud Tripolim adnavigantem cum multitudine valida et navibus,
2. zavladao zemljom i pogubio Antioha i njegova skrbnika Liziju.
2. tenuisse regionem, sublato Antiocho et procuratore eius Lysia.
3. Neki Alkim, koji je prije bio veliki sveæenik a poslije se u vrijeme pobune svojevoljno okaljao, videæi da se nikako ne može održati i da mu je posve onemoguæen pristup k svetom žrtveniku,
3. Alcimus autem quidam, qui summus sacerdos fuerat, sed voluntarie coinquinatus temporibus seditionis, considerans nullo modo sibi esse salutem neque accessum ultra ad sanctum altare,
4. poðe godine sto pedeset i prve kralju Demetriju i donese mu zlatnu krunu i palmu, i k tome maslinove granèice koje se obièavaju prikazivati u Hramu. Inaèe tog dana nije uèinio ništa više.
4. venit ad regem Demetrium, centesimo quinquagesimo primo anno, offerens ei coronam auream et palmam, super haec et thallos, qui templi esse videbantur; et ipsa quidem die siluit.
5. Ali kad ga je potom Demetrije pozvao u vijeæe i upitao kakvo je raspoloženje i koje su nakane Židova, on iskoristi tu priliku za svoje lude namjere i odgovori:
5. Tempus autem opportunum dementiae suae nactus, convocatus a Demetrio ad consilium et interrogatus quo proposito et consilio Iudaei niterentur,
6. "Židovi koji se zovu Hasideji, a kojima je na èelu Juda Makabej, vode neprestano ratove i dižu bune te ne daju da se kraljevstvo naužije blagostanja.
6. ad haec respondit: “Ipsi, qui dicuntur Asidaei, Iudaeorum, quibus praeest Iudas Maccabaeus, bella nutriunt et seditiones movent nec patiuntur regnum esse quietum.
7. Zato sam ja, lišen pradjedovske èasti, to jest velikog sveæeništva, došao ovamo,
7. Unde ego defraudatus parentum gloria, dico autem summo sacerdotio, huc nunc veni,
8. jer su mi na srcu u prvom redu kraljevska prava, a u drugom naši sugraðani, jer zbog nepromišljenosti spomenutih ljudi sav naš narod trpi nemalu štetu.
8. primo quidem de his, quae pertinent ad regem, mera fide sentiens, secundo autem etiam civibus meis consulens; nam illorum praedictorum inconsiderantia universum genus nostrum non modice laborat.
9. Kad sve to potanko saznaš, o kralju, po svojoj blagoj èovjekoljubivosti koju gojiš prema svima, udostoj se pobrinuti za dobro naše zemlje i našega naroda, kojemu prijeti pogibao sa svih strana.
9. Sed his singulis, tu rex, cognitis, et regioni et obsesso generi nostro, secundum quam habes omnibus obviam humanitatem, prospice;
10. Jer dok Juda živi, ne može država uživati mira."
10. nam, quamdiu superest Iudas, impossibile est pacem esse negotiis”.
11. Èim je to izgovorio, ostali kraljevi prijatelji, neprijateljski raspoloženi prema Judi, još veæma uzeše podjarivati Demetrija.
11. Talibus autem ab hoc dictis, velocius ceteri amici hostiliter se habentes adversus Iudam inflammaverunt Demetrium.
12. On odmah dozva Nikanora, koji je zapovijedao odredom slonova, te ga imenova upraviteljem Judeje i posla ga
12. Qui statim assumens Nicanorem, qui fuit praepositus elephantorum, et ducem ostendens Iudaeae misit,
13. s nalogom da Judu pogubi a njegove ljude rastjera te da Alkima postavi za velikog sveæenika velièanstvenog Svetišta.
13. datis mandatis, ut ipsum quidem Iudam occideret; eos vero, qui cum illo erant, dispergeret et constitueret Alcimum maximi templi summum sacerdotem.
14. Oni pogani koji bijahu pred Judom iz Judeje pobjegli pridružiše se hrpimice Nikanoru, jer su mislili da æe se nezgode i nesreæe Židova okrenuti u njihovu korist.
14. Tunc gentes, quae de Iudaea fugerant Iudam, gregatim se Nicanori miscebant, miserias et clades Iudaeorum prosperitates rerum suarum existimantes fore.
15. Kad su Židovi èuli za Nikanorov dolazak i za navalu pogana, posuli su se prašinom i stali se moliti Onome koji je dovijeka uspostavio svoj narod i koji se uvijek vidljivim znakovima zauzima za svoju Baštinu.
15. Audito itaque Nicanoris adventu et conventu nationum, conspersi terra rogabant eum, qui populum suum constituit usque in aeternum quique suam portionem signis evidentibus protegit.
16. Na nalog svog zapovjednika odmah krenuše odande i sukobiše se s njima kod mjesta Desaua.
16. Imperante autem duce, statim inde profectus congreditur eis ad castellum Dessau.
17. Judin brat Šimun uhvati se s Nikanorom, ali, iznenaðen neoèekivanim dolaskom protivnièkih èeta, pretrpje malen neuspjeh.
17. Simon vero frater Iudae commiserat cum Nicanore, sed lente ob repentinum adversariorum silentium victus evaserat.
18. Ipak se Nikanor bojao da odluèi krvlju, jer je èuo o junaštvu Jude i njegovih, o njihovoj neustrašivosti u bojevima za domovinu.
18. Nicanor tamen audiens quam virtutem haberent, qui cum Iuda erant, et animi magnitudinem pro patriae certaminibus, sanguine iudicium facere metuebat.
19. Zato je poslao Posidonija, Teodota i Natatiju da Židovima predlože i prihvate mirovne ponude.
19. Quam ob rem misit Posidonium et Theodotum et Matthathiam, ut darent dextras atque acciperent.
20. Ispitavši dublje te prijedloge, zapovjednik ih priopæi svojim vojnicima; pokazalo se da su jednodušni i da pristaju na nagodbu.
20. Et, cum diu de his consilium ageretur, et ipse dux ad multitudinem rettulisset, et paribus suffragiis pareret sententia, sponsionibus pacis annuerunt.
21. Uglavili su dan kada æe se zapovjednici sastati na istom mjestu. Tada su sa svake strane došla po jedna bojna kola te su postavili poèasne stolice.
21. Itaque diem constituerunt, qua secreto convenirent eodem, et processit utrimque currus, posuerunt sellas;
22. Juda je na prikladnim mjestima razmjestio naoružane ljude spremne ako bi neprijatelji iznenada što vjerolomno pokušali. Lijepo su se sporazumjeli.
22. disposuit Iudas armatos paratos locis opportunis, ne forte ab hostibus repente mali aliquid fieret; congruum colloquium fecerunt.
23. Nikanor se zadržao u Jeruzalemu, ne èineæi ništa nepravedno. Štoviše, otpustio je ljude koji se bijahu okupili oko njega.
23. Morabatur Nicanor Hierosolymis nihilque inique agebat gregesque turbarum, quae congregatae fuerant, dimisit.
24. Judu je neprestano imao uza se, jer je u srcu osjeæao sklonost prema tom èovjeku.
24. Habebat autem Iudam semper in conspectu, ex animo erat viro inclinatus.
25. Nagovorio ga da se oženi i da ima djecu. Juda se oženio, živio u blagostanju i nauživao se života.
25. Rogavit eum ducere uxorem filiosque procreare. Nuptias fecit, quiete egit, communiter vivebat.
26. Kad je Alkim vidio njihovu meðusobnu sklonost i shvatio da su sklopili ugovor, otišao je Demetriju i rekao mu da Nikanor ima izdajnièke namjere, jer je Judu, protivnika njegova kraljevstva, imenovao nasljednikom.
26. Alcimus autem, videns mutuam illorum benevolentiam et factas conventiones, accipiens venit ad Demetrium et dicebat Nicanorem aliena sentire a rebus; Iudam enim regni insidiatorem socium sibi designavit.
27. Nato se kralj razgnjevi: razjaren klevetama tog nitkova, napisa Nikanoru pismo i poruèi mu da zbog nagodbe veoma negoduje; i zapovjedi mu da mu odmah u Antiohiju pošalje Makabeja okovana.
27. Itaque rex exasperatus et pessimi huius criminationibus irritatus, scripsit Nicanori dicens graviter quidem se ferre de conventionibus, iubere tamen Maccabaeum citius vinctum mittere Antiochiam.
28. Kad je to stiglo Nikanoru, zbunio se, jer mu bijaše teško da pogazi nagodbu s èovjekom koji nije ništa kriv.
28. Quibus cognitis, Nicanor confusus erat et aegre ferebat, si ea, quae convenerant, irrita faceret, nulla a viro facta iniuria;
29. Ali kako nije bilo moguæe usprotiviti se kralju, vrebao je prigodu da taj nalog izvrši lukavštinom.
29. sed, quia regi resisti non poterat, opportunitatem observabat, ut artificio illud perficeret.
30. Makabej je ipak zamijetio da se Nikanor hladnije vlada prema njemu i da ga susreæe grublje nego što je obièavao te nasluti da ta hladnoæa nije dobar znak. Zato skupi oko sebe mnogo svojih pristalica i stade izbjegavati Nikanora.
30. At Maccabaeus videns secum austerius agere Nicanorem et consuetum occursum ferocius exhibentem, intellegens non ex optimo esse austeritatem, non paucis suorum congregatis, occultavit se a Nicanore.
31. A ovaj, videæi kako ga je èovjek vješto nadmudrio, poðe u uzvišeni i sveti Hram upravo kad su sveæenici prinosili obredne žrtve i zapovjedi da mu predaju tog èovjeka.
31. Quod cum ille cognovit fortiter se a viro astutia praeventum, venit ad maximum et sanctum templum et sacerdotibus solitas hostias offerentibus iussit sibi tradi virum.
32. Kako su mu oni pod zakletvom izjavljivali da ne znaju gdje je èovjek koga traži,
32. Quibus cum iuramento dicentibus nescire se ubi esset, qui quaerebatur, extendens dexteram ad templum
33. on podiže desnicu prema Hramu i zakle se ovako: "Ako mi ne predate Judu svezana lancima, sravnit æu to Božje svetište sa zemljom, raskopat æu žrtvenik te æu na istome mjestu podiæi divan hram Dionizu."
33. iuravit haec: “Nisi Iudam mihi vinctum tradideritis, istud Dei fanum in planitiem deducam et altare effodiam et templum hic Libero illustre erigam”.
34. Rekavši to, ode. Tada sveæenici podigoše ruke prema nebu i zazvaše Onoga koji je uvijek branio naš narod:
34. Et, his dictis, abiit. Sacerdotes autem protendentes manus in caelum invocabant eum, qui semper propugnator fuit gentis nostrae, haec dicentes:
35. "O ti Gospodaru komu ništa ne treba, tebi se svidjelo da se Hram u kojem prebivaš nalazi meðu nama.
35. “Tu, Domine universorum, qui nullius indiges, voluisti templum habitationis tuae fieri in nobis; 36 et nunc, Sancte, omnis sanctificationis Domine, conserva in aeternum impollutam domum istam, quae nuper mundata est”.
36. Zato sad, sveti Gospodaru svake svetosti, saèuvaj dovijeka neoskvrnjen ovaj Dom koji je nedavno oèišæen."
36.
37. Uto Nikanoru optužiše Razisa, jednog od jeruzalemskih starješina, èovjeka koji je ljubio svoje sugraðane i bio na vrlo dobru glasu, pa su ga zbog njegove dobrote nazivali ocem Židova.
37. Razis autem quidam de senioribus ab Hierosolymis delatus est Nicanori, vir amator civitatis et valde bene audiens, qui pro affectu pater Iudaeorum appellabatur.
38. On je veæ u prvim vremenima pobune bio okrivljen zbog židovstva te se tijelom i dušom najpostojanije izložio za židovstvo.
38. Hic enim pristinis temporibus seditionis iudicium pertulerat Iudaismi corpusque et animam pro Iudaismo tradiderat cum omni perseverantia.
39. Stoga je Nikanor, da pokaže svoju otvorenu nesklonost prema Židovima, poslao preko pet stotina vojnika da ga uhvate,
39. Volens autem Nicanor manifestare odium, quod habebat in Iudaeos, misit milites supra quingentos, ut eum comprehenderent;
40. jer nije sumnjao da æe nestanak tog èovjeka za Židove znaèiti težak udarac.
40. putabat enim, si illum cepisset, se cladem istis illaturum.
41. Kad je, dakle, rulja veæ gotovo osvojila kulu i jurišala na ulazna vrata, kad je veæ bio izdan nalog da se podmetne vatra i vrata zapale, Razis se, opkoljen odasvud, baci na vlastiti maè.
41. Turbis autem turrim iam occupaturis et atrii ianuae vim facientibus atque iubentibus ignem admovere et portas incendi, ipse undique comprehensus supposuit sibi gladium
42. Radije je htio èasno poginuti nego dopasti u bezbožnièke ruke da podnosi uvrede nedostojne njegove plemenitosti.
42. volens nobiliter mori potius quam subditus fieri peccatoribus et nobilitate sua indignis iniuriis affici.
43. Ali kako se u bojnoj žurbi nije smrtno pogodio, a rulja na vrata prodirala unutra, odvažno otrèa na zid te se junaèki strmoglavi na rulju.
43. Sed, cum per contentionis festinationem non certo ictu plagam dedisset, et turbae intra ostia irrumperent, recurrens audacter ad murum praecipitavit semetipsum viriliter in turbas;
44. Kako su se svi odmah razmakli, pade usred praznine.
44. quibus velociter locum dantibus intervallo facto, venit per medium spatium vacuum.
45. Još dišuæi, ponesen gnjevom, ustade sav obliven krvlju i unatoè teškim ranama potrèa kroz rulju te stade na strmu peæinu.
45. Et, cum adhuc spiraret, accensus animis surrexit et, cum sanguis ad modum fontis deflueret, et gravissima essent vulnera, cursu turbas pertransiens et stans supra quandam petram praeruptam,
46. Veæ posve bez krvi, istrže sebi utrobu uhvativši je objema rukama te je baci na rulju, moleæi Gospodara života i duha da mu je jednom opet vrati. Tako je preminuo.
46. prorsus exsanguis iam effectus, proferens intestina et sumens utrisque manibus proiecit super turbas et invocans Dominatorem vitae ac spiritus, ut haec ipsi iterum redderet, ita vita defunctus est.
