1. Zborovoði. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam.

2. Zar doista krojite pravdu, vi moæni, zar sudite pravo, sinovi ljudski?

3. Ne, veæ bezakonje smišljeno èinite, po zemlji vam ruke dijele nepravde.

4. Na krivu su putu bezbošci od krila majèina, na krivu su putu lašci od utrobe.

5. U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice što uši zaèepljuje

6. da glas èarobnjakov ne èuje ni glas bajaèa vješta bajanju.

7. O Bože, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, èeljusti laviæima!

8. K'o vode što hitro otjeèu neka se razliju, k'o zgažena trava neka se osuše.

9. Nek' budu k'o puž koji se pužuæ' rastoèi, k'o pometnut plot nek' sunca ne vide.

10. Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese.

11. Radostan æe biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge æe prati u krvi zlotvora.

12. I reæi æe ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!"





“Você deve ter sempre prudência e amor. A prudência tem olhos; o amor tem pernas. O amor, como tem pernas, gostaria de correr a Deus. Mas seu impulso de deslanchar na direção dEle é cego e, algumas vezes, pode tropeçar se não for guiado pela prudência, que tem olhos.” São Padre Pio de Pietrelcina