Psalmi, 44

1. Zborovoði. Sinova Korahovih. Pouèna pjesma.

1. Magistro chori. Filiorum Core. Maskil.

2. Bože, ušima svojim slušasmo, oèevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.

2. Deus, auribus nostris audivimus; patres nostri annuntiaverunt nobis opus, quod operatus es in diebus eorum, in diebus antiquis.

3. Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio.

3. Tu manu tua gentes depulisti et plantasti illos, afflixisti populos et dilatasti eos.

4. Maèem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, veæ desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.

4. Nec enim in gladio suo possederunt terram, et brachium eorum non salvavit eos; sed dextera tua et brachium tuum et illuminatio vultus tui, quoniam complacuisti in eis.

5. Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu.

5. Tu es rex meus et Deus meus, qui mandas salutes Iacob.

6. Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše.

6. In te inimicos nostros proiecimus, et in nomine tuo conculcavimus insurgentes in nos. -

7. U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me maè moj spasavao.

7. Non enim in arcu meo sperabo, et gladius meus non salvabit me.

8. Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze.

8. Tu autem salvasti nos de affligentibus nos et odientes nos confudisti.

9. Dièili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.

9. In Deo gloriabimur tota die et in nomine tuo confitebimur in saeculum.

10. A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa èetama našim.

10. Nunc autem reppulisti et confudisti nos et non egredieris, Deus, cum virtutibus nostris.

11. Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljaèkaše nas mrzitelji naši.

11. Convertisti nos retrorsum coram inimicis nostris; et, qui oderunt nos, diripuerunt sibi.

12. Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas meðu neznabošce.

12. Dedisti nos tamquam oves ad vescendum et in gentibus dispersisti nos.

13. U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.

13. Vendidisti populum tuum sine lucro nec ditior factus es in commutatione eorum.

14. Uèinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igraèku onima oko nas.

14. Posuisti nos opprobrium vicinis nostris, subsannationem et derisum his, qui sunt in circuitu nostro.

15. Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama.

15. Posuisti nos similitudinem in gentibus, commotionem capitis in populis.

16. Svagda mi je sramota moja pred oèima i stid mi lice pokriva

16. Tota die verecundia mea contra me est, et confusio faciei meae cooperuit me

17. zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina.

17. a voce exprobrantis et obloquentis, a facie inimici et ultoris.

18. Sve nas to snaðe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,

18. Haec omnia venerunt super nos, nec obliti sumus te et inique non egimus in testamentum tuum.

19. niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze,

19. Et non recessit retro cor nostrum, nec declinaverunt gressus nostri a via tua;

20. kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom.

20. sed humiliasti nos in loco vulpium et operuisti nos umbra mortis.

21. Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuðem bogu podigli:

21. Si obliti fuerimus nomen Dei nostri et si expanderimus manus nostras ad deum alienum,

22. zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca!

22. nonne Deus requiret ista? Ipse enim novit abscondita cordis.

23. Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje.

23. Quoniam propter te mortificamur tota die, aestimati sumus sicut oves occisionis.

24. Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

24. Evigila, quare obdormis, Domine? Exsurge et ne repellas in finem.

25. Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

25. Quare faciem tuam avertis, oblivisceris inopiae nostrae et tribulationis nostrae?

26. Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

26. Quoniam humiliata est in pulvere anima nostra, conglutinatus est in terra venter noster. Exsurge, Domine, adiuva nos et redime nos propter misericordiam tuam.

27. Ustani, u pomoæ nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!

27.