Poslanica Hebrejima, 4
1. Bojmo se dakle da se, dok ostaje obeæanje o ulasku u njegov Poèinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio.
2. Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Rijeè poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali.
3. U Poèinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neæe uæi u moj poèinak, premda su djela od postanka svijeta dovršena.
4. Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I poèinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih.
5. A ovdje opet: Nikad neæe uæi u moj poèinak.
6. Preostaje dakle da neki imaju u nj uæi, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uðoše zbog nepokornosti.
7. Zato Bog ponovno odreðuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreæi, kako je veæ reèeno: Danas ako glas mu èujete, ne budite srca tvrda.
8. Zbilja, da je Jošua njih u Poèinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu.
9. Dakle: preostaje neki subotni poèinak narodu Božjemu!
10. Zaista, tko uðe u njegov poèinak, poèinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih.
11. Pohitimo dakle uæi u taj Poèinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.
12. Živa je, uistinu, Rijeè Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla maèa; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuðuje nakane i misli srca.
13. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno oèima Onoga komu nam je dati raèun.
14. Imajuæi dakle velikoga Velikog sveæenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - èvrsto se držimo vjere.
15. Ta nemamo takva Velikog sveæenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.
16. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrðe i milost naðemo za pomoæ u pravi èas!
