Knjiga Postanka, 2

1. Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.

2. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje uèini. I poèinu u sedmi dan od svega djela koje uèini.

3. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poèinu od svega djela svoga koje uèini.

4. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,

5. još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo èovjeka da zemlju obraðuje.

6. Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.

7. Jahve, Bog, napravi èovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane èovjek živa duša.

8. I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti èovjeka koga je napravio.

9. Tada Jahve, Bog, uèini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.

10. Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u èetiri kraka.

11. Prvom je ime Pišon, a optjeèe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.

12. Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.

13. Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjeèe svu zemlju Kuš.

14. Treæa je rijeka Tigris, a teèe na istok od Ašura; èetvrta je Eufrat.

15. Jahve, Bog, uzme èovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obraðuje i èuva.

16. Jahve, Bog, zapovjedi èovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,

17. ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo æeš umrijeti!"

18. I reèe Jahve, Bog: "Nije dobro da èovjek bude sam: naèinit æu mu pomoæ kao što je on."

19. Tada Jahve, Bog, naèini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih èovjeku da vidi kako æe koju nazvati, pa kako koje stvorenje èovjek prozove, da mu tako bude ime.

20. Èovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No èovjeku se ne naðe pomoæ kao što je on.

21. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na èovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.

22. Od rebra što ga je uzeo èovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede èovjeku.

23. Nato èovjek reèe: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od èovjeka kad je uzeta!"

24. Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit æe njih dvoje jedno tijelo.

25. A bijahu oboje goli - èovjek i njegova žena - ali ne osjeæahu stida.