1. Josip se više nije mogo svladavati pred onima koji su ga okruživali pa povika: "Neka svi odstupe!" Tako nitko nije ostao s Josipom kad se oèitovao svojoj braæi.

2. Briznuo je u glasan plaè, da su ga i Egipæani mogli èuti. Doznalo se za to i na faraonovu dvoru.

3. "Ja sam Josip", reèe Josip svojoj braæi. "Otac mi je, dakle, još na životu!" Ali mu braæa nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanjiše pred njim.

4. Onda æe opet Josip svojoj braæi: "Primaknite se k meni!" Kad su se primakli, nastavi: "Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat.

5. Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu.

6. Dvije su veæ godine što je glad došla na zemlju, a još pet godina neæe biti ni oranja ni žetve u zemlji.

7. Zato me Bog poslao pred vama da vam se saèuva ostatak na zemlji te da vam život spasi velikim izbavljenjem.

8. Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom egipatskom.

9. Žurite se k mome ocu te mu recite: 'Ovo ti poruèuje tvoj sin Josip: Bog me postavio gospodarem nad svim Egiptom; siði k meni bez oklijevanja.

10. Nastanit æeš se u kraju Gošenu. Tako æeš biti blizu mene: ti, tvoja djeca, tvoja unuèad, tvoje ovce i goveda i sve što je tvoje.

11. Ondje æu se za te brinuti, jer æe glad potrajati još pet godina. Tako neæeš oskudijevati ni ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj.'

12. Ta svojim oèima možete vidjeti, kao što vidi i moj brat Benjamin, da vam to moja usta govore.

13. Pripovjedite ocu o mome visokom položaju u Egiptu i sve što ste vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!"

14. Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin obisnuvši mu oko vrata.

15. Izljubi zatim svu svoju braæu, u naruèju im se rasplaka. Poslije toga njegova braæa zaðu s njim u razgovor.

16. Glas se proèuje u faraonovu dvoru: "Stigla Josipova braæa!" Bilo je to drago faraonu i njegovim dvoranima.

17. Onda faraon reèe Josipu: "Kaži svojoj braæi neka uèine ovo: 'Natovarite svoje živine i odmah se uputite u zemlju kanaansku.

18. Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni doðite! Ja æu vam dati najbolju zemlju u Egiptu te æete uživati od obilja ove zemlje.'

19. A naredi i ovo: 'Ovako uèinite: Iz zemlje egipatske potjerajte kola za svoju djecu i svoje žene, uzmite oca i doðite.

20. Neka vam se oèi ne rastužuju za vašim stvarima, jer sve što je u Egiptu najbolje bit æe vaše.'"

21. Sinovi Izraelovi tako uèine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im dade kola i popudbinu.

22. Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine srebrnika i petore haljine.

23. Isto tako pošalje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i namirnicama ocu za put.

24. Isprativši svoju braæu na put, reèe im: "Nemojte se putem svaðati!"

25. I tako oni odoše iz Egipta i stigoše u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu.

26. Kad mu rekoše: "Josip je živ i èak vlada nad svom zemljom egipatskom!", njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati.

27. Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip rekao i kad vidje kola što ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje.

28. "Dosta", reèe Izrael. "Sin moj Josip još je živ! Moram poæi i vidjeti ga prije nego umrem."





“Subamos sem nos cansarmos, sob a celeste vista do Salvador. Distanciemo-nos das afeições terrenas. Despojemo-nos do homem velho e vistamo-nos do homem novo. Aspiremos à felicidade que nos está reservada.” São Padre Pio de Pietrelcina