Djela apostolska, 22

1. "Braæo i oci, poslušajte što æu vam sad u svoju obranu reæi."

2. Kad èuše da im govori hebrejskim jezikom, još veæma utihnuše. On nastavi:

3. "Ja sam Židov, roðen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen toèno po otaèkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas.

4. Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene,

5. kako mi to može posvjedoèiti i veliki sveæenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braæu u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne."

6. "Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika.

7. Sruših se na tlo i zaèuh glas što mi govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?'

8. Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reèe mi: 'Ja sam Isus Nazareæanin koga ti progoniš.'

9. Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne èuše glasa Onoga koji mi govoraše.

10. Rekoh nato: 'Što mi je èiniti, Gospodine?' Gospodin æe mi: 'Ustani, poði u Damask i ondje æe ti se reæi što ti je odreðeno uèiniti.'

11. Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask."

12. "Neki Ananija, èovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih -

13. doðe k meni, pristupi mi i reèe: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj èas zagledah u nj.

14. A on æe: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i èuješ glas iz usta njegovih

15. jer bit æeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i èuo.

16. I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljuæi Ime njegovo!'"

17. "Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos

18. i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, žurno izaði iz Jeruzalema jer neæe primiti tvoga svjedoèanstva o meni.'

19. Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bièevao po sinagogama one koji vjeruju u te.

20. I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te èuvao haljine onih koji ga ubijahu.'

21. Nato mi reèe: 'Poði jer æu te poslati daleko k poganima!'

22. Slušali su ga sve do te rijeèi, a tada podigoše glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!"

23. Kako oni stadoše buèiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak,

24. zapovjedi tisuænik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bièevima ispitaju kako bi doznao zašto tako vièu protiv njega.

25. Kad ga remenjem rastegoše, reèe on nazoènom satniku: "Rimskoga graðanina, i još neosuðena, smijete bièevati?"

26. Kad je to èuo satnik, priðe tisuæniku i dojavi mu: "Što si to nakanio? Ovaj je èovjek Rimljanin!"

27. Tisuænik tada priðe Pavlu pa mu reèe: "Reci mi, jesi li Rimljanin!" On odvrati: "Da."

28. Tisuænik dometnu: "Ja stekoh to graðanstvo za skupe novce." Pavao nato reèe: "Ja sam se pak s njim i rodio."

29. Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisuænik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao.

30. Sutradan pak kad je htio toèno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki sveæenici i sve Vijeæe te privede Pavla i postavi ga pred njih.