Djela apostolska, 16

1. Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše uèenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka.

2. Uživao je dobar glas meðu braæom u Listri i Ikoniju.

3. Pavao htjede da on poðe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk.

4. I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu.

5. Tako se Crkve uèvršæivahu u vjeri i broj im se danomice poveæavao.

6. Proðoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti sprijeèio propovijedati rijeè u Aziji.

7. Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov.

8. Onda proðoše Miziju i siðoše u Troadu.

9. Noæu je Pavao imao viðenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: "Prijeði u Makedoniju i pomozi nam!"

10. Nakon viðenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješæivati im evanðelje.

11. Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol,

12. a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana.

13. U dan subotni iziðosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da æe biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama.

14. Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavaèica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio.

15. Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uðite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.

16. Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vraèarskoga i gatajuæi donosila veliku dobit svojim gospodarima.

17. Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješæuju vam put spasenja."

18. To je èinila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reèe duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziði iz nje!" I iziðe toga èasa.

19. Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare.

20. Privedoše ih pretorima i rekoše: "Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su

21. te šire obièaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati."

22. Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju.

23. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamnièaru da ih pomno èuva.

24. Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.

25. Oko ponoæi su Pavao i Sila molili pjevajuæi hvalu Bogu, a uznici ih slušali.

26. Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.

27. Tamnièar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnièka vrata otvorena, trgnu maè i samo što se ne ubi misleæi da su uznici pobjegli.

28. Ali Pavao povika iza glasa: "Ne èini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!"

29. Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršæuæi baci se pred Pavla i Silu;

30. izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je èiniti da se spasim?"

31. Oni æe mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit æeš se - ti i dom tvoj!"

32. Onda navijestiše rijeè Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.

33. Te iste noæne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi.

34. Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.

35. Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!"

36. Tamnièar to priopæi Pavlu: "Pretori, reèe, poruèiše da vas pustim. Iziðite dakle sad i poðite u miru!"

37. Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuðene išibali, nas rimske graðane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami doðu i izvedu nas!"

38. Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani.

39. Zato doðu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada.

40. Izišavši iz tamnice, oni poðu k Lidiji, pogledaju i obodre braæu pa odu.