1. U Cezareji bijaše neki èovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske èete,

2. pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.

3. U viðenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anðela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!"

4. Zagleda se u nj pa mu prestrašen reèe: "Što je, Gospodine?" A on njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga.

5. Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar.

6. On je gost u nekog Šimuna kožara èija je kuæa uz more."

7. Èim ode anðeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika,

8. sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.

9. Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziðe Petar na krov moliti.

10. Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos.

11. Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s èetiri okrajka, silazi na zemlju.

12. U njoj bijahu svakovrsni èetveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske.

13. I glas æe mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!"

14. Petar odvrati: "Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i neèisto".

15. A glas æe mu opet, po drugi put: "Što Bog oèisti, ti ne zovi okaljanim!"

16. To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.

17. Dok se Petar dvoumio što bi imalo znaèiti viðenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuæu, pojave se na vratima,

18. zovnu te upitaju je li ondje ugošæen neki Šimun, nazvan Petar.

19. Dok je Petar sveudilj razmišljao o viðenju, reèe mu Duh: "Evo, neka te trojica traže.

20. De ustani, siði i poði s njima ne skanjujuæi se jer ja sam ih poslao."

21. Petar siðe k ljudima i reèe: "Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog èega ste došli?"

22. Oni odgovore: "Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoèi sav narod židovski, primi od svetog anðela naputak da te dozove u dom svoj i èuje od tebe rijeèi."

23. Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braæa iz Jope.

24. Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je èekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje.

25. Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se.

26. Petar ga pridigne govoreæi: "Ustani! I ja sam èovjek."

27. I razgovarajuæi s njime, uðe i naðe sabrane mnoge

28. te im reèe: "Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili neèistim.

29. Stoga, pozvan, i doðoh bez pogovora. Da èujemo dakle zbog èega me pozvaste!"

30. Kornelije reèe: "Prije èetiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kuæi kad gle: èovjek neki u sjajnoj odjeæi stane preda me

31. i reèe: 'Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom!

32. Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kuæi Šimuna kožara uz more.'

33. Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro uèinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da èujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!"

34. Petar tada prozbori i reèe: "Sad uistinu shvaæam da Bog nije pristran,

35. nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i èini pravdu.

36. Rijeè posla sinovima Izraelovim navješæujuæi im evanðelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.

37. Vi znate što se dogaðalo po svoj Judeji, poèevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan:

38. kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom èineæi dobro i ozdravljajuæi sve kojima bijaše ovladao ðavao."

39. "Mi smo svjedoci svega što on uèini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo!

40. Bog ga uskrisi treæi dan i dade mu da se oèituje -

41. ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodreðenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih."

42. "On nam i naloži propovijedati narodu i svjedoèiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!"

43. "Za nj svjedoèe svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."

44. Dok je Petar još govorio te rijeèi, siðe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu.

45. A vjernici iz obrezanja, koji doðoše zajedno s Petrom, zaèudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.

46. Jer èuli su ih govoriti drugim jezicima i velièati Boga. Tada Petar reèe:

47. "Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?"

48. I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.





“No tumulto das paixões terrenas e das adversidades, surge a grande esperança da misericórdia inexorável de Deus. Corramos confiantes ao tribunal da penitência onde Ele, com ansiedade paterna, espera-nos a todo instante.” São Padre Pio de Pietrelcina