Poslanica Rimljanima, 8

1. Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!

1. Nihil ergo nunc damnationis est his, qui sunt in Christo Iesu;

2. Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.

2. lex enim Spiritus vitae in Christo Iesu liberavit te a lege peccati et mortis.

3. Uistinu, što je bilo nemoguæe Zakonu, jer je zbog tijela onemoæao, Bog je uèinio: poslavši Sina svoga u oblièju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu

3. Nam, quod impossibile erat legi, in quo infirmabatur per carnem, Deus Filium suum mittens in similitudine carnis peccati et pro peccato, damnavit peccatum in carne,

4. da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.

4. ut iustitia legis impleretur in nobis, qui non secundum carnem ambulamus sed secundum Spiritum.

5. Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo:

5. Qui enim secundum carnem sunt, quae carnis sunt, sapiunt; qui vero secundum Spiritum, quae sunt Spiritus.

6. težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.

6. Nam sapientia carnis mors, sapientia autem Spiritus vita et pax;

7. Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može.

7. quoniam sapientia carnis inimicitia est in Deum, legi enim Dei non subicitur nec enim potest.

8. Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.

8. Qui autem in carne sunt, Deo placere non possunt.

9. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.

9. Vos autem in carne non estis sed in Spiritu, si tamen Spiritus Dei habitat in vobis. Si quis autem Spiritum Christi non habet, hic non est eius.

10. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.

10. Si autem Christus in vobis est, corpus quidem mortuum est propter peccatum, Spiritus vero vita propter iustitiam.

11. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit æe i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

11. Quod si Spiritus eius, qui suscitavit Iesum a mortuis, habitat in vobis, qui suscitavit Christum a mortuis vivificabit et mortalia corpora vestra per inhabitantem Spiritum suum in vobis.

12. Dakle, braæo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo!

12. Ergo, fratres, debitores sumus non carni, ut secundum carnem vivamus.

13. Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmræujete tjelesna djela, živjet æete.

13. Si enim secundum carnem vixeritis, moriemini; si autem Spiritu opera corporis mortificatis, vivetis.

14. Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.

14. Quicumque enim Spiritu Dei aguntur, hi filii Dei sunt.

15. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem klièemo: "Abba! Oèe!"

15. Non enim accepistis spiritum servitutis iterum in timorem, sed accepistis Spiritum adoptionis filiorum, in quo clamamus: “Abba, Pater!”.

16. Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja;

16. Ipse Spiritus testimonium reddit una cum spiritu nostro, quod sumus filii Dei.

17. ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

17. Si autem filii, et heredes: heredes quidem Dei, coheredes autem Christi, si tamen compatimur, ut et conglorificemur.

18. Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema buduæoj slavi koja se ima oèitovati u nama.

18. Existimo enim quod non sunt condignae passiones huius temporis ad futuram gloriam, quae revelanda est in nobis.

19. Doista, stvorenje sa svom žudnjom išèekuje ovo objavljenje sinova Božjih:

19. Nam exspectatio creaturae revelationem filiorum Dei exspectat;

20. stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi.

20. vanitati enim creatura subiecta est, non volens sed propter eum, qui subiecit, in spem,

21. Jer i stvorenje æe se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje.

21. quia et ipsa creatura liberabitur a servitute corruptionis in libertatem gloriae filiorum Dei.

22. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muèi se u poroðajnim bolima sve do sada.

22. Scimus enim quod omnis creatura congemiscit et comparturit usque adhuc;

23. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo išèekujuæi posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

23. non solum autem, sed et nos ipsi primitias Spiritus habentes, et ipsi intra nos gemimus adoptionem filiorum exspectantes, redemptionem corporis nostri.

24. Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada?

24. Spe enim salvi facti sumus; spes autem, quae videtur, non est spes; nam, quod videt, quis sperat?

25. Nadamo li se pak onomu èega ne gledamo, postojano to išèekujemo.

25. Si autem, quod non videmus, speramus, per patientiam exspectamus.

26. Tako i Duh potpomaže našu nemoæ. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.

26. Similiter autem et Spiritus adiuvat infirmitatem nostram; nam quid oremus, sicut oportet, nescimus, sed ipse Spiritus interpellat gemitibus inenarrabilibus;

27. A Onaj koji pronièe srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete.

27. qui autem scrutatur corda, scit quid desideret Spiritus, quia secundum Deum postulat pro sanctis.

28. Znamo pak da Bog u svemu na dobro suraðuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.

28. Scimus autem quoniam diligentibus Deum omnia cooperantur in bonum, his, qui secundum propositum vocati sunt.

29. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suoblièeni slici Sina njegova te da on bude prvoroðenac meðu mnogom braæom.

29. Nam, quos praescivit, et praedestinavit conformes fieri imaginis Filii eius, ut sit ipse primogenitus in multis fratribus;

30. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

30. quos autem praedestinavit, hos et vocavit; et quos vocavit, hos et iustificavit; quos autem iustificavit, illos et glorificavit.

31. Što æemo dakle na to reæi? Ako je Bog za nas, tko æe protiv nas?

31. Quid ergo dicemus ad haec? Si Deus pro nobis, quis contra nos?

32. Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neæe sve darovati?

32. Qui Filio suo non pepercit, sed pro nobis omnibus tradidit illum, quomodo non etiam cum illo omnia nobis donabit?

33. Tko æe optužiti izabranike Božje? Bog opravdava!

33. Quis accusabit adversus electos Dei? Deus, qui iustificat?

34. Tko æe osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!

34. Quis est qui condemnet? Christus Iesus, qui mortuus est, immo qui suscitatus est, qui et est ad dexteram Dei, qui etiam interpellat pro nobis?

35. Tko æe nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Maè?

35. Quis nos separabit a caritate Christi? Tribulatio an angustia an persecutio an fames an nuditas an periculum an gladius?

36. Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.

36. Sicut scriptum est: “Propter te mortificamur tota die, aestimati sumus ut oves occisionis”.

37. U svemu tome nadmoæno pobjeðujemo po onome koji nas uzljubi.

37. Sed in his omnibus supervincimus per eum, qui dilexit nos.

38. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anðeli ni vlasti, ni sadašnjost ni buduænost, ni sile,

38. Certus sum enim quia neque mors neque vita neque angeli neque principatus neque instantia neque futura neque virtutes

39. ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neæe nas moæi rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.

39. neque altitudo neque profundum neque alia quaelibet creatura poterit nos separare a caritate Dei, quae est in Christo Iesu Domino nostro.