Poslanica Rimljanima, 4

1. Što æemo dakle reæi? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu?

1. Quid ergo dicemus invenisse Abraham progenitorem no strum secundum carnem?

2. Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se èime dièiti - ali ne pred Bogom.

2. Si enim Abraham ex operibus iustificatus est, habet gloriam sed non apud Deum.

3. Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uraèuna mu se u pravednost.

3. Quid enim Scriptura dicit? “Credidit autem Abraham Deo, et reputatum est illi ad iustitiam”.

4. Onomu tko radi ne raèuna se plaæa kao milost, nego kao dug.

4. Ei autem, qui operatur, merces non reputatur secundum gratiam sed secundum debitum;

5. Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uraèunava u pravednost,

5. ei vero, qui non operatur, sed credit in eum, qui iustificat impium, reputatur fides eius ad iustitiam,

6. kao što i David blaženim proglašuje èovjeka kojemu Bog uraèunava pravednost bez djela:

6. sicut et David dicit beatitudinem hominis, cui Deus reputat iustitiam sine operibus:

7. Blaženi oni kojima je zloèin otpušten, kojima je grijeh pokriven!

7. “Beati, quorum remissae sunt iniquitates, et quorum tecta sunt peccata.

8. Blago èovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.

8. Beatus vir, cui non imputabit Dominus peccatum”.

9. Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uraèuna u pravednost.

9. Beatitudo ergo haec in circumcisione an etiam in praeputio? Dicimus enim: “Reputata est Abrahae fides ad iustitiam”.

10. A kako mu se uraèuna? Veæ obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu!

10. Quomodo ergo reputata est? In circumcisione an in praeputio? Non in circumcisione sed in praeputio:

11. I znak obrezanja primi kao peèat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uraèuna pravednost -

11. et signum accepit circumcisionis, signaculum iustitiae fidei, quae fuit in praeputio, ut esset pater omnium credentium per praeputium, ut reputetur illis iustitia,

12. i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama.

12. et pater circumcisionis his non tantum, qui ex circumcisione sunt, sed et qui sectantur vestigia eius, quae fuit in praeputio, fidei patris nostri Abrahae.

13. Doista, obeæanje da æe biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere.

13. Non enim per legem promissio Abrahae aut semini eius, ut heres esset mundi, sed per iustitiam fidei;

14. Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obeæanje.

14. si enim qui ex lege heredes sunt, exinanita est fides, et abolita est promissio.

15. Ta Zakon raða gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja.

15. Lex enim iram operatur; ubi autem non est lex, nec praevaricatio.

16. Zato - zbog vjere da bude po milosti to obeæanje zajamèeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas -

16. Ideo ex fide, ut secundum gratiam, ut firma sit promissio omni semini, non ei, qui ex lege est solum, sed et ei, qui ex fide est Abrahae — qui est pater omnium nostrum,

17. kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.

17. sicut scriptum est: “Patrem multarum gentium posui te” C, ante Deum, cui credidit, qui vivificat mortuos et vocat ea, quae non sunt, quasi sint;

18. U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je reèeno: Toliko æe biti tvoje potomstvo.

18. qui contra spem in spe credidit, ut fieret pater multarum gentium, secundum quod dictum est: “Sic erit semen tuum”.

19. Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje veæ obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina.

19. Et non infirmatus fide consideravit corpus suum iam emortuum, cum fere centum annorum esset, et emortuam vulvam Sarae;

20. Ali pred Božjim obeæanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojaèao davši slavu Bogu,

20. in repromissione autem Dei non haesitavit diffidentia, sed confortatus est fide, dans gloriam Deo,

21. posve uvjeren da on može uèiniti što je obeæao.

21. et plenissime sciens quia, quod promisit, potens est et facere.

22. Zato mu se i uraèuna u pravednost.

22. Ideo et reputatum est illi ad iustitiam.

23. Ali nije samo za nj napisano: Uraèuna mu se,

23. Non est autem scriptum tantum propter ipsum: reputatum est illi,

24. nego i za nas kojima se ima uraèunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega,

24. sed et propter nos, quibus reputabitur, credentibus in eum, qui suscitavit Iesum Dominum nostrum a mortuis,

25. koji je predan za opaèine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.

25. qui traditus est propter delicta nostra et suscitatus est propter iustificationem nostram.