Knjiga Mudrosti, 17
1. Veliki su i nedokuèivi sudovi tvoji, zato lutaju duše nepouèljive.
1. Magna sunt enim iudicia tua et inenarrabilia; propter hoc indisciplinatae animae erraverunt.
2. Dok su mislili bezbožnici da imaju u vlasti sveti narod tvoj, postadoše sužnji tmine u okovima duge noæi, zatvoreni pod svojim krovovima, prognanici vjeène providnosti.
2. Dum enim persuasum habent iniqui posse dominari nationi sanctae, captivi tenebrarum et longae noctis compediti, inclusi sub tectis, fugitivi perpetuae providentiae iacuerunt.
3. Mišljahu da æe im se tajni grijesi skriti, pokriveni tamnim velom zaborava, a rasuše se u užasnu strahu, zaplašeni utvarama.
3. Et dum putant se latere in obscuris peccatis, tenebroso oblivionis velamento dispersi sunt, paventes horrende, et umbris perturbati.
4. Ni skrovište u koje se povukoše nije ih saèuvalo od straha, nego se oko njih razlijegao grozan jek, ukazivahu im se kobne utvare, mraènih lica.
4. Neque enim, quae continebat illos, spelunca sine timore custodiebat, quoniam sonitus descendentes perturbabant illos, et phantasmata tristi vultu maerentia apparebant.
5. I nikakva im sila ognjena nije mogla svjetla pružiti, niti su sjajne plamene zvijezde mogle osvijetliti tu strašnu noæ.
5. Et ignis quidem nulla vis poterat illis lumen praebere, nec siderum limpidae flammae illuminare poterant illam noctem horrendam.
6. Jedino im se ukazivaše neka lomaèa, sama od sebe upaljena, puna užasa; i kad bi ta prikaza išèezla, oni je, izvan sebe od straha, držahu strašnijom nego što bijaše.
6. Apparebat autem illis tantum subitaneus ignis timore plenus, et timore perculsi illius, quae non videbatur, visionis aestimabant deteriora esse, quae videbantur;
7. Nemoæna bijahu njihova umijeæa èarobnjaèka i njihovo hvastanje razborom bijaše izvrgnuto ruglu.
7. et magicae artis appositi erant derisus, et in sapientia gloriae correptio cum contumelia.
8. Jer oni koji prije obeæavahu kako æe istjerati strah i tjeskobu iz bolne duše, sami se razbolješe od straha smiješnoga.
8. Illi enim, qui promittebant timores et perturbationes expellere se ab anima languente, hi cum ridiculo timore languebant.
9. Kad ih i nije ništa strahovito plašilo, bješe im na užas gmizanje životinja i šištanje zmija. Ginuli su od straha, ne usuðujuæi se pogledati ni u zrak kojem se ne može umaknuti.
9. Nam, etsi nihil turbulenti illos terrebat, transitu animalium et serpentium sibilatione commoti, tremebundi peribant, et aerem, quem nulla ratione quis effugere posset, negantes se videre.
10. Jer zloæa je strašljivaca: vlastitim se svjedoèanstvom osuðuje i uvijek zlo uveæava kad je stane savjest tištiti.
10. Formidinis enim suae propriae nequitia dat testimonium, cum sit condemnata; semper autem praesumit saeva perturbata conscientia.
11. Jer strah i nije drugo nego izdaja pomagala što ih razum daje:
11. Nihil enim est timor nisi proditio auxiliorum, quae sunt a cogitatione;
12. što se manje èovjek u sebi na njih oslanja, to mu teže pada što ne zna uzrok svojoj patnji.
12. et, dum ab intus minor est exspectatio, maiorem computat inscientiam eius causae, quae tormentum praestat.
13. I tako oni, one noæi zaista nemoæne izišle iz dubina Podzemlja nemoænog, usnuli istim snom,
13. Illi autem per impotentem vere noctem et ab impotentis inferni speluncis supervenientem, eundem somnum dormientes,
14. bijahu progonjeni strašnim sablastima ili su smalaksali obamrle duše, jer ih napade iznenadan i neoèekivan strah.
14. aliquando a monstris exagitabantur phantasmatum, aliquando animae deficiebant proditione: subitaneus enim illis et insperatus timor infundebatur.
15. I tako svaki, pavši gdje se našao, osta zatoèen u tamnici bez prijevornica:
15. Itaque, si quisquam illic decidisset, custodiebatur in carcere sine ferro reclusus.
16. i oraè i pastir i radnik koji se samotan muèi zaskoèeni zapadoše u neminovnu nevolju, svi bijahu okovani jednim lancem tame.
16. Sive enim rusticus quis erat aut pastor aut agri laborum operarius praeoccupatus, ineffugibilem sustinebat necessitatem, una enim catena tenebrarum omnes erant colligati.
17. I šumni vjetar, i milopojni ptièji glas meðu lisnim granama, i odmjeren huk vode što silovito protjeèe; i divlja buka peæina što se ruše,
17. Sive spiritus sibilans aut inter spissos arborum ramos avium sonus suavis aut numerus aquae decurrentis nimium aut sonus durus praecipitatarum petrarum
18. i nevidljiva trka životinja što skaèu, i urlik ljutih divljih zvijeri, i jeka što se odbija od gorskih dolova - sve ih ispunjaše užasom.
18. aut ludentium animalium cursus invisus aut mugientium ferissimarum bestiarum vox aut resonans de cavitate montium echo deficientes faciebant illos prae timore.
19. A sav svijet blistao od sjajne svjetlosti i prepuštao se nesmetano svojim djelima.
19. Omnis enim orbis terrarum limpido illuminabatur lumine et non impeditis operibus continebatur;
20. Jedino se nad njima raskrilila teška noæ, slika mraka koji æe ih primiti; ali teži od same tame bijahu oni - teret sami sebi.
20. solis autem illis superposita erat gravis nox, imago tenebrarum, quae illos recepturae erant: ipsi ergo sibi erant graviores tenebris.
