1. Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje.

2. Èim to èu Nebatov sin Jeroboam - koji još bijaše u Egiptu, kamo je pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, jer

3. bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad doðoše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu:

4. "Tvoj nam je otac nametnuo teški jaram. Ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca, teški jaram koji metnu na nas, pa æemo ti služiti!"

5. A on im odgovori: "Za tri dana doðite opet k meni." I narod ode.

6. Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?"

7. Oni mu odgovoriše: "Ako danas udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim rijeèima, oni æe ti uvijek ostati sluge."

8. Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladiæima koji su odrasli s njim i bili mu u službi.

9. Upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu koji mi reèe: 'Olakšaj jaram što nam ga nametnu tvoj otac?'"

10. Mladiæi koji bijahu s njime odrasli odgovoriše mu: "Narodu koji ti reèe: 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', uzvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca!

11. Eto, moj vam je otac nametnuo teški jaram, a ja æu još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bièevima, a ja æu vas šibati bièevima sa željeznim štipavcima.'"

12. A treæi dan doðe sav narod k Roboamu, kako im bijaše zapovjedio kralj rekavši im: "Vratite se k meni treæega dana."

13. Kralj im oštro odgovori, odbacivši savjet koji mu dadoše stariji.

14. I reèe im po savjetu mladih: "Moj je otac otežao vaš jaram, a ja æu još dodati na nj; moj vas je otac šibao bièevima, a ja æu vas šibati bièevima sa željeznim štipavcima."

15. Kralj dakle ne htjede poslušati naroda, jer tako uprilièi Jahve da se ispuni rijeè što je preko Ahije iz Šila kaza Nebatovu sinu Jeroboamu.

16. Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. U šatore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore.

17. Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima.

18. Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola i pobježe u Jeruzalem.

19. Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas.

20. Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozvaše ga u zajednicu i postaviše ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuæu Davidovu nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina.

21. Došavši u Jeruzalem, Roboam skupi sav dom Judin i pleme Benjaminovo, sto i osamdeset tisuæa vrsnih ratnika, da udare na dom Izraelov i da vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu.

22. Ali doðe Jahvina rijeè Božjem èovjeku Šemaji:

23. "Kaži Salomonovu sinu Roboamu, judejskom kralju, i svem domu Judinu i Benjaminovu i ostalom narodu:

24. Ovako veli Jahve: 'Ne idite se tuæi s braæom, djecom Izraelovom! Neka se svatko vrati svojoj kuæi, jer je ovo poteklo od mene.'" I oni poslušaše rijeè Jahvinu i vratiše se kako im reèe Jahve.

25. Jeroboam utvrdi Šekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani. Poslije izaðe odatle i utvrdi Penuel.

26. Jeroboam reèe u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu.

27. Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce æe se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene æe ubiti."

28. Pošto se kralj posavjetovao, naèini dva zlatna teleta i reèe narodu: "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske."

29. Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan.

30. To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan.

31. I podiže Jeroboam hram na uzvišicama i postavi iz puka sveæenike koji nisu bili sinovi Levijevi.

32. Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao što je blagdan koji se slavi u Judeji, i uzaðe k žrtveniku. Tako je uèinio u Betelu, žrtvujuæi teocima koje je naèinio. U Betelu je postavio i sveæenike uzvišica što ih bijaše podigao.

33. I uzaðe k žrtveniku koji je naèinio, petnaestoga dana osmog mjeseca, mjeseca koji je sam izabrao; i ustanovi blagdan za Izraelce i uzaðe k žrtveniku da prinese kad.





“O Santo Sacrifício da Missa é o sufrágio mais eficaz, que ultrapassa todas as orações, as boas obras e as penitências. Infalivelmente produz seu efeito para vantagem das almas por sua virtude própria e imediata.” São Padre Pio de Pietrelcina