1. A vjera je veæ neko imanje onoga èemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.

2. Zbog nje stari primiše svjedoèanstvo.

3. Vjerom spoznajemo da su svjetovi ureðeni rijeèju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od neèega pojavnoga.

4. Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedoèanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoèi - po njoj i mrtav još govori.

5. Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te išèeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedoèanstvo da omilje Bogu.

6. A bez vjere nemoguæe je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.

7. Vjerom Noa, upuæen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjernièke pravednosti.

8. Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajuæi kamo ide.

9. Vjerom se kao pridošlica naseli u obeæanoj zemlji kao u tuðini, prebivajuæi pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obeæanja,

10. jer išèekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.

11. Vjerom i Sara unatoè svojoj dobi zadobi moæ da zaène jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obeæanje.

12. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.

13. U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obeæanja, veæ su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji.

14. Doista, koji tako govore, jasno oèituju da domovinu traže.

15. Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju.

16. Ali sada oni èeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.

17. Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obeæanje,

18. kome bi reèeno: Po Izaku æe ti se nazivati potomstvo! -

19. uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.

20. Vjerom baš u pogledu buduænosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.

21. Vjerom Jakov, umiruæi, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa.

22. Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.

23. Vjerom su Mojsija netom roðena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.

24. Vjerom Mojsije, veæ odrastao, odbi zvati se sinom kæeri faraonove.

25. Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se èasovito okoristiti grijehom.

26. Veæim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaæu.

27. Vjerom napusti Egipat, ne bojeæi se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi.

28. Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.

29. Vjerom proðoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipæani pokušaše, ali se potopiše.

30. Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda.

31. Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.

32. I što još da kažem? Ta ponestat æe mi vremena, poènem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,

33. koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obeæano, zaèepili ralje lavovima,

34. pogasili žestinu ognja, umakli oštrici maèa, oporavili se od slabosti, ojaèali u boju, odbili navale tuðinaca.

35. Žene su po uskrsnuæu ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše osloboðenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuæe.

36. Drugi su opet iskusili izrugivanja i bièeve, pa i okove i tamnicu.

37. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom maèa, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlaèeni, zlostavljani -

38. svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, peæinama i pukotinama zemaljskim.

39. I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedoèanstvo, ali ne zadobiše obeæano

40. jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne doðu do savršenstva.






“Façamos o bem, enquanto temos tempo à nossa disposição. Assim, daremos glória ao nosso Pai celeste, santificaremos nós mesmos e daremos bom exemplo aos outros.” São Padre Pio de Pietrelcina