1. Kad je odluèeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske èete, imenom Juliju.

2. Popesmo se na neku adramitsku laðu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.

3. Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom èovjeèno postupao, dopusti mu poæi k prijateljima da se pobrinu za nj.

4. Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili protivni -

5. pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku.

6. Ondje satnik naðe neku aleksandrijsku laðu za Italiju i ukrca nas na nju.

7. Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone

8. pa jedva jedvice ploveæi uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja.

9. Kad je nakon duljeg vremena plovidba veæ postala pogibeljna jer je Post veæ bio izminuo, opominjaše Pavao:

10. "Ljudi, govorio im je, vidim da æe plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i laðu nego i za naše živote."

11. Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim rijeèima.

12. A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, veæina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.

13. Uto duhne blagi južnjak i oni, misleæi da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu.

14. Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroistoènjak.

15. Zahvati laðu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi.

16. Prolazeæi ispod nekog otoèiæa zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti èamac.

17. Podigoše ga pa upotrijebiše snast da potpašu laðu. Bojeæi se pak da se ne nasuèu u Sirti, spustiše prvenjaèu. Tako ih je nosilo.

18. Buduæi da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara,

19. a treæi dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu.

20. Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je veæ propala svaka nada da æemo se spasiti.

21. Ni jelo se veæ dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reèe: "Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeæi ovu nepogodu i štetu.

22. Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša izmeðu vas neæe stradati, nego samo laða.

23. Noæas mi se ukaza anðeo Boga èiji sam i komu služim

24. te reèe: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.'

25. Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit æe kako mi je reèeno.

26. Ali treba da se nasuèemo na neki otok."

27. Bijaše veæ èetrnaesta noæ što smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoæi naslutiše mornari da im se primièe neka zemlja.

28. Bacivši olovnicu, naðoše dvadeset hvati dubine; malo poslije baciše je opet i naðoše ih petnaest.

29. Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciše s krme èetiri sidra išèekujuæi da se razdani.

30. Kad su mornari bili naumili uteæi iz laðe i poèeli spuštati èamac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra,

31. reèe Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu na laði, vi se spasiti ne možete!"

32. Nato vojnici presjekoše užad èamca i pustiše da padne.

33. Do pred svanuæe nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "Èetrnaesti je danas dan, reèe, što bez jela èekate, ništa ne okusivši.

34. Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neæe propasti."

35. Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti.

36. Svi se razvedre te i oni uzmu hrane.

37. A svih nas je u laði bilo dvjesta sedamdeset i šest duša.

38. Jednom nasiæeni, stanu rastereæivati laðu bacajuæi žito u more.

39. Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odluèe, bude li moguæe, u nj zavesti laðu.

40. Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaèu prema vjetru pa udare k obali.

41. Ali naletješe na pliæak i nasukaše brod: pramac, nasaðen, osta nepomièan, a krmu razdiraše žestina valova.

42. Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao,

43. ali im satnik, hoteæi spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskaèu i izaðu na kraj,

44. a ostali æe, tko na daskama, tko na olupinama laðe. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno.





“A sua função é tirar e transportar as pedras, e arrancar os espinhos. Jesus é quem semeia, planta, cultiva e rega. Mas seu trabalho também é obra de Jesus. Sem Ele você nada pode fazer.” São Padre Pio de Pietrelcina