1. Egipatski je kralj sakupio mnogo vojske kao što je pijeska na morskoj obali, a tako i mnogo brodova, u namjeri da se lukavo doèepa Aleksandrova kraljevstva i pripoji ga svome.

2. Poðe u Siriju s prijateljskim rijeèima. Graðani su mu otvarali vrata gradova, izlazili mu u susret, jer je kralj Aleksandar naložio da ga primaju. Bio mu je tast.

3. Ali èim bi Ptolemej ušao u koji grad, ondje bi odmah smjestio posadu.

4. Kad se približavao Azotu, pokazali su mu spaljen Dagonov hram, opustošeni Azot s okolinom, razbacana mrtva tijela i izgorjele ostake onih koje je Jonatan spalio u ratu. Nagomilali su ih na hrpu na kraljevu putu.

5. Pripovijedali su kralju što je Jonatan uèinio, željeli ga oklevetati. Ali je kralj šutio.

6. Jonatan je došao u Jopu i sveèano se pridružio kralju. Pozdravili su se i tu prenoæili.

7. Jonatan je kralja ispratio do rijeke koja se zove Eleuter, a zatim se vratio u Jeruzalem.

8. Kralj Ptolemej zavladao je primorskim krajevima do Seleucije na moru. Poèeo je snovati pakosne osnove protiv Aleksandra.

9. Poslao je poslanike kralju Demetriju s porukom: "Hajde da meðu sobom sklopimo savez. Dat æu ti svoju kæer koju ima Aleksandar i kraljevat æeš u kraljevstvu svog oca.

10. Žao mi je što sam njemu dao svoju kæer. On mi radi o glavi."

11. Oklevetao ga je jer je poželio njegovo kraljevstvo.

12. Oduzeo mu je svoju kæer i dao je Demetriju. Raskinuo je veze s Aleksandrom, i njihovo neprijateljstvo postade oèito.

13. Ptolemej je ušao u Antiohiju i okrunio se krunom Azije; tako se okrunio dvjema krunama: egipatskom i azijskom.

14. Kralj Aleksandar bio je u to vrijeme u Ciliciji, jer su se stanovnici onih krajeva pobunili.

15. Kad je Aleksandar za sve to èuo, pošao je protiv njega u boj. Ptolemej krenu na nj s jakom vojskom i natjera ga u bijeg.

16. Aleksandar pobježe u Arabiju da se ondje skloni, a Ptolemej je slavio slavlje.

17. Arapin Zabdiel odrubi Aleksandru glavu i posla je Ptolemeju.

18. Treæi dan potom umro je kralj Ptolemej, a graðani su pobili njegove posade po tvrðavama.

19. Kraljem je godine sto šezdeset i sedme postao Demetrije.

20. U to je vrijeme Jonatan sabrao one koji su bili u Judeji da osvoji jeruzalemsku Tvrðu. Napao ju je s mnogo bojnih naprava.

21. Tada su neki mrzitelji svog naroda, ljudi bezakonici, otišli kralju i javili mu kako Jonatan opsjeda Tvrðu.

22. Na tu se vijest kralj razgnjevi. Èim je to èuo, odmah krenu u Ptolemaidu. Odande je pisao Jonatanu da prekine opsadu i što prije doðe u Ptolemaidu na razgovor s njim.

23. Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada. U pratnji izraelskih starješina i sveæenika, koje je izabrao, i sam se izvrže opasnosti.

24. Ponijevši srebra i zlata, odjeæe i mnogo drugih darova, otišao je kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo.

25. Neki su ga odmetnici optuživali,

26. ali je kralj uèinio s njime kao što i njegovi prethodnici: odlikova ga pred svim svojim prijateljima.

27. Potvrdio mu je veliko sveæeništvo i sve ostale èasti što ih je imao otprije i uvrstio ga meðu svoje prve prijatelje.

28. Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od plaæanja poreza, a ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obeæa tri stotine talenata.

29. Kralj bijaše s time sporazuman te Jonatanu o svemu tome izda pismo ovog sadržaja:

30. "Kralj Demetrije pozdravlja brata Jonatana i judejski narod.

31. Prijepis pisma što smo ga o vama pisali svome roðaku Lastenu upuæujemo i vama da znate:

32. kralj Demetrije pozdravlja oca Lastena.

33. Odluèili smo da uèinimo dobro judejskom narodu, svojim prijateljima i vjernim saveznicima, zbog njihove blagonaklonosti prema nama.

34. Potvrðujemo im i judejsko podruèje i tri pokrajine - Aferemu, Lidu i Ramataim - koje su bile oduzete Samariji i pripojene Judeji, sa svime što im pripada. Svima koji prinose žrtve u Jeruzalemu to je u naknadu za poreze što ih je kralj ondje svake godine ubirao na poljski prirod i plodove drveæa.

35. Što se tièe naših ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i krunski danak što nam pripada, sve im to od danas otpuštamo.

36. Ništa od toga neæe biti opozvano odsele pa dovijeka.

37. Zato se sad pobrinite i naèinite od ovoga prijepis, pa dajte Jonatanu da se na svetoj Gori stavi na vidljivo mjesto."

38. Kad je kralj Demetrije vidio da mu se zemlja pod njegovom vladom umirila i da mu se više nitko ne opire, otpustio je sve svoje èete, svaku u svoje mjesto, osim onih stranih, koje je unovaèio na otocima pogana. Zato su ga zamrzile sve èete njegovih otaca.

39. Tada je Trifon, koji je prije pristajao uz Aleksandra, videæi da se sve èete bune protiv Demetrija, otišao k Arapinu Jamlikuu, koji je odgajao Aleksandrova sina Antioha.

40. Usrdno ga je nagovarao da mu preda djeèaka, da se sin zakralji umjesto svog oca. Obavijestio ga je o svemu što je uèinio Demetrije i kako ga mrze njegove èete. Ondje je ostao mnogo vremena.

41. Meðuto je Jonatan zatražio od kralja Demetrija da iz jeruzalemske Tvrðe i ostalih tvrðava povuèe posade koje su neprestano ratovale s Izraelcima.

42. Demetrije je poruèio Jonatanu: "Ne samo da æu to za tebe i tvoj narod uèiniti negu æu tebe i tvoj narod obasuti èastima èim mi se za to pruži prilika.

43. Zasad bi dobro uèinio kad bi mi u pomoæ poslao ljude, jer su mi se sve moje èete iznevjerile."

44. Jonatan mu je u Antiohiju poslao tri tisuæe ljudi viènih ratu. Kad su stigli kralju, on se njihovu dolasku silno obradova.

45. Gotovo stotinu i dvadeset tisuæa graðana okupilo se usred grada u namjeri da ubiju kralja.

46. Kralj je utekao u dvor, a graðani zaposjeli ulice i poèeli napadati.

47. Tada kralj pozva u pomoæ Židove. Oni se svi odmah skupiše oko njega, potom se raziðoše po gradu i toga dana pobiše do stotinu tisuæa stanovnika.

48. Zapalili su grad i pokupili toga dana mnogo plijena i tako izbaviše kralja.

49. Kad su graðani vidjeli da Židovi po miloj volji gospodare gradom, klonuli su srcem i zavapili kralju:

50. "Pruži nam desnicu, pa neka Židovi prestanu udarati na nas i na grad."

51. Odbacili su oružje te sklopili mir. Židovi su se proslavili pred kraljem i pred svima pripadnicima njegova kraljevstva. Istakli su se u njegovim državama i vratili u Jeruzalem s mnogo plijena.

52. Kralj je Demetrije opet sjeo na svoje kraljevsko prijestolje, i zemlja je pod njegovom upravom bila mirna.

53. Ali je prekršio sva svoja obeæanja, zavadio se s Jonatanom, nije više priznavao njegovih usluga nego ga silno žalostio. Okršaj kod Hasora

54. Poslije toga vratio se Trifon i s njim djeèak Antioh, koji se zakraljio i ovjenèao krunom.

55. Tada su se oko njega skupile sve èete kojih se Demetrije riješio. Zaratile su s Demetrijem, natjerale ga u bijeg i porazile.

56. Trifon se doèepao slonova i zavladao Antiohijom.

57. Mladi je Antioh pisao Jonatanu ovo: "Potvrðujem te za vrhovnog sveæenika i postavljam te nad èetiri pokrajine i odreðujem da budeš meðu kraljevim prijateljima."

58. Ujedno mu je poslao zlatno posuðe i stolni pribor, ovlastio ga da pije iz zlatnih èaša, da se oblaèi u grimiz i nosi zlatnu kopèu.

59. Njegova brata Šimuna postavio je za vojskovoðu od Tirskih stepenica do meða egipatskih.

60. Jonatan krenu na obilazak Prekorjeèja i gradova. Sva sirska vojska prešla je na njegovu stranu da se s njim zajedno bori. Kad je došao u Askalon, graðani su ga sveèano doèekali.

61. Odande je otišao u Gazu. Gaza je zatvorila vrata, pa ju je uzeo opsjedati, a okolicu paliti i plijeniti.

62. Gažani su stali Jonatana zaklinjati, a on im dade mira, ali je sinove njihovih starješina uzeo za taoce i poslao ih u Jeruzalem. Potom je prošao zemljom do Damaska.

63. Jonatan je èuo da su Demetrijevi zapovjednici došli u Kedeš u Galileji s velikom vojskom da ga maknu s dužnosti.

64. On krenu prema njima, a svoga brata Šimuna ostavi u zemlji.

65. Šimun je opsjedao Betsur, napadao ga mnogo dana i opkoljavao stanovnike.

66. Tada ga zamoliše za mir, a on prihvati. Ali moradoše isprazniti to mjesto, a on zaposjede grad i smjesti u nj posadu.

67. Jonatan se sa svojom vojskom utaborio kod Genezaretskoga jezera, a u ranu su zoru dosegli ravnicu Hasor.

68. Strana vojska poðe ravnicom da ga presretne, pošto mu je u gorama postavila zasjedu. Dok je ta vojska nadirala ravno,

69. ljudi iz zasjede izbili su iz skrovišta i zametnuli bitku.

70. Svi se Jonatanovi ljudi razbježaše, nijedan od njih nije ostao, osim Matatije, Apsalomova sina, i Jude, Halfijeva sina, zapovjednika njegovih vojnika.

71. Tada Jonatan razdrije odjeæu na sebi, glavu posu prašinom i pomoli se.

72. Vrati se u borbu i suzbi neprijatelja i natjera ga u bijeg.

73. Kad su to vidjeli oni koji bijahu pobjegli, vratiše se k njemu te su s njim tjerali neprijatelja do Kedeša, do njegova tabora, pa se tu i oni utaboriše.

74. Taj su dan pale tri tisuæe ljudi tuðinske vojske. Jonatan se tada vrati u Jeruzalem.



Livros sugeridos


“Nossa Senhora recebeu pela inefável bondade de Jesus a força de suportar até o fim as provações do seu amor. Que você também possa encontrar a força de perseverar com o Senhor até o Calvário!” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.