1. A Joab, sin Sarvijin, opazi da se kraljevo srce okreæe k Abšalomu.

2. Zato Joab pošalje u Tekou po jednu pametnu ženu i reèe joj: "Uèini se kao da si u žalosti za mrtvim, obuci žalobne haljine, nemoj se mazati uljem, nego budi kao žena koja je veæ dugo vremena u žalosti za mrtvim.

3. Otiæi æeš kralju i govorit æeš mu ovako." I Joab je nauèi što æe govoriti.

4. Žena iz Tekoe ode kralju, pade nièice na zemlju i pokloni se, zatim reèe: "Pomozi, kralju!"

5. Kralj je upita: "Što ti je?" A ona odgovori: "Ah, ja sam udovica. Muž mi je umro,

6. a tvoja je službenica imala dva sina. Oni se posvadiše u polju, a nije bilo nikoga da ih razdvoji te je jedan od njih udario svoga brata i ubio ga.

7. I sad se podiže sav rod na tvoju službenicu i reèe: 'Predaj nam toga što je ubio svoga brata: mi æemo ga pogubiti za život njegova brata koga je ubio, a time æemo zatrti i baštinika.' Tako hoæe da ugase žeravicu koja mi je ostala, da ne ostave mome mužu ni imena ni potomstva na zemlji."

8. A kralj reèe ženi: "Idi svojoj kuæi, ja æu odrediti što treba za te."

9. A žena iz Tekoe reèe kralju: "Gospodaru kralju! Neka na me i na moj oèinski dom padne krivica; kralj i njegovo prijestolje nedužni su u tome!"

10. A kralj nastavi: "Onoga koji ti se zaprijetio dovedi k meni! Taj te neæe više dirnuti!"

11. A ona reèe: "Neka se kralj udostoji spomenuti ime Jahve, svoga Boga, da krvni osvetnik neæe umnožiti zator i da neæe pogubiti moga sina!" A on obeæa: "Tako mi živog Jahve, nijedna vlas neæe pasti s glave tvome sinu!"

12. A žena nastavi: "Dopusti da tvoja službenica kaže jednu rijeè svome gospodaru kralju." A on odvrati: "Govori!"

13. A žena reèe: "Dakle, zašto je kralj - jer se izrièuæi ovakvu presudu sam priznao krivim - donio protiv naroda Božjega odluku da ne pušta kuæi onoga koga je prognao?

14. Mi smo svi osuðeni na smrt, slièni smo vodi koja se prolije na zemlju i više se ne može skupiti, i Bog ne podiže mrtvaca: neka, dakle, kralj misli na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega.

15. A razlog zašto sam došla da iznesem pred svoga gospodara kralja ovu stvar bio je taj što su me zaplašili ljudi, pa je mislila tvoja službenica: moram govoriti s kraljem, možda æe kralj uèiniti ono što mu njegova službenica kaže.

16. Jer æe kralj poslušati svoju službenicu i izbaviti je iz ruku èovjeka koji hoæe da me istrijebi zajedno s mojim sinom iz Božje baštine.

17. Zato je tvoja službenica pomislila: neka mi rijeè moga gospodara i kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Božji anðeo koji sluša dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!"

18. Tada progovori kralj i reèe ženi: "Nemoj mi sada zatajiti ono što æu te pitati!" A žena odgovori: "Neka govori moj gospodar kralj!"

19. Tada kralj upita: "Nisu li Joabovi prsti s tobom u svemu tome?" A žena odgovori: "Tako bio živ, gospodaru kralju, zaista se ne može ni desno ni lijevo od svega što je kazao moj gospodar i kralj! Jest, tvoj mi je sluga Joab zapovjedio, on je nauèio tvoju službenicu sve ove rijeèi.

20. Tvoj je sluga Joab to uèinio da bi svemu dao drugo lice, ali je moj gospodar mudar kao Božji anðeo, on zna sve što se zbiva na zemlji."

21. Tada se kralj okrenu Joabu i reèe mu: "Dobro, uèinit æu to. Idi i dovedi natrag mladiæa Abšaloma!"

22. A Joab pade licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju; zatim reèe Joab: "Danas vidi tvoj sluga da je našao milost u tvojim oèima, gospodaru kralju, kad je kralj ispunio molbu svoga sluge."

23. Potom se diže Joab, ode u Gešur i dovede Abšaloma natrag u Jeruzalem.

24. Ali kralj reèe: "Neka ide u svoju kuæu, a meni neka ne dolazi na oèi!" I Abšalom se povuèe u svoju kuæu i ne doðe kralju na oèi.

25. U svemu Izraelu ne bijaše èovjeka tako lijepa kao Abšalom komu bi se mogle izreæi tolike pohvale: od pete do glave nije bilo na njemu mane.

26. A kad bi šišao kosu - a šišao ju je na koncu svake godine, jer mu je bila preteška pa ju je morao šišati - mjerio bi svoju kosu: bila bi teška dvije stotine šekela, po kraljevskoj mjeri.

27. Abšalomu se rodiše tri sina i jedna kæi po imenu Tamara; bila je to vrlo lijepa žena.

28. Abšalom provede dvije godine u Jeruzalemu a da nije došao kralju na oèi.

29. Tada Abšalom pozva Joaba k sebi da bi ga poslao kralju, ali Joab ne htjede doæi k njemu; i posla drugi put po njega, ali on opet ne htjede doæi.

30. Tada Abšalom zapovjedi slugama: "Znate Joabovo polje koje je pokraj mojega i na kojem raste jeèam: idite i zapalite ga!" I Abšalomove sluge zapališe ono polje.

31. Tada se diže Joab, doðe k Abšalomu u kuæu i upita ga: "Zašto su tvoje sluge zapalile moje polje?"

32. A Abšalom odgovori Joabu: "Ja sam poslao k tebi i poruèio ti: 'Doði ovamo, želio bih te poslati kralju s ovom porukom: Zašto sam se vratio iz Gešura?' Bolje bi bilo za mene da sam još ondje. Zato sad hoæu da doðem kralju na oèi, pa ako ima na meni kakva krivica, neka me pogubi!"

33. Joab ode kralju i javi mu te rijeèi. Zatim kralj pozva Abšaloma. Doðe on pred kralja, pokloni mu se i pade nièice pred kralja. I kralj poljubi Abšaloma.





“Agradeça sempre ao Pai eterno por sua infinita misericórdia”. São Padre Pio de Pietrelcina