| 1. | U poèetku stvori Bog nebo i zemlju. |
| 2. | Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. |
| 3. | I reèe Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. |
| 4. | I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. |
| 5. | Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noæ. Tako bude veèer, pa jutro - dan prvi. |
| 6. | I reèe Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. |
| 7. | Bog naèini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. |
| 8. | A svod prozva Bog nebo. Tako bude veèer, pa jutro - dan drugi. |
| 9. | I reèe Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. |
| 10. | Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. |
| 11. | I reèe Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. |
| 12. | I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. |
| 13. | Tako bude veèer, pa jutro - dan treæi. |
| 14. | I reèe Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luèe dan od noæi, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, |
| 15. | i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. |
| 16. | I naèini Bog dva velika svjetlila - veæe da vlada danom, manje da vlada noæu - i zvijezde. |
| 17. | I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, |
| 18. | da vladaju danom i noæu i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. |
| 19. | Tako bude veèer, pa jutro - dan èetvrti. |
| 20. | I reèe Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. |
| 21. | Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. |
| 22. | I blagoslovi ih govoreæi: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!" |
| 23. | Tako bude veèer, pa jutro - dan peti. |
| 24. | I reèe Bog: "Neka zemlja izvede živa biæa, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. |
| 25. | I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. |
| 26. | I reèe Bog: "Naèinimo èovjeka na svoju sliku, sebi slièna, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" |
| 27. | Na svoju sliku stvori Bog èovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. |
| 28. | I blagoslovi ih Bog i reèe im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" |
| 29. | I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! |
| 30. | A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. |
| 31. | I vidje Bog sve što je uèinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude veèer, pa jutro - dan šesti. |
