1. Abramova žena Saraja nije mu raðala djece. A imaše ona sluškinju Egipæanku - zvala se Hagara.

2. I reèe Saraja Abramu: "Vidiš, Jahve me uèinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda æu imati djece." Abram posluša rijeè Sarajinu.

3. Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipæanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu.

4. Uðe on k Hagari te ona zaèe. A kad je vidjela da je zaèela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu.

5. Tada reèe Saraja Abramu: "Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!"

6. Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se èini da je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe.

7. Anðeo Jahvin naðe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru -

8. pa je zapita: "Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?" "Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje", odgovori ona.

9. Nato joj anðeo Jahvin reèe: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!"

10. Još joj reèe anðeo Jahvin: "Tvoje æu potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neæe moæi ni prebrojiti."

11. Dalje joj je anðeo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit æeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve èu jad tvoj.

12. On æe biti kao divlje magare: ruka æe se njegova dizati na svakoga i svaèija ruka na njega; i pred licem sve mu braæe on æe stan sebi podiæi."

13. A Jahvu koji joj govoraše nazva: "Ti si El Roi - Svevid Bog", jer - reèe ona - "vidjeh Boga i nakon viðenja - još živim!"

14. Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac životvornog Svevida, a eno ga izmeðu Kadeša i Bereda.

15. Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu što mu ga rodi Hagara nadjene ime Jišmael.

16. Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela.




“Se precisamos ter paciência para suportar os defeitos dos outros, quanto mais ainda precisamos para tolerar nossos próprios defeitos!” São Padre Pio de Pietrelcina