Talált 166 Eredmények: svog

  • Otresi prah sa sebe, ustani, izgnani Jeruzaleme! Skini okov sa svog vrata, izgnana kæeri sionska." (Izaija 52, 2)

  • Raširi prostor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži mu užeta, kolèiæe uèvrsti! (Izaija 54, 2)

  • Ali doæi æe Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, rijeè je Jahvina. (Izaija 59, 20)

  • U Jahvinoj æeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog. (Izaija 62, 3)

  • Lav se podiže iz èestara svoga, zatornik naroda izaðe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoši: gradove æe tvoje razoriti, nestat æe im žitelja. (Jeremija 4, 7)

  • Ne odbaci nas, rad' imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvræi Saveza svog s nama! (Jeremija 14, 21)

  • govore onima što preziru rijeè Jahvinu: 'Bit æe s vama mir!' a onima što slijede glas svog srca okorjelog: 'Nikakvo vas zlo neæe snaæi!'" (Jeremija 23, 17)

  • "Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vjeèno zelene. Ali æu ga uèas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko je meni ravan? I tko æe mene na raèun pozvati? I koji æe mi pastir odoljeti?" (Jeremija 49, 19)

  • "Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vjeèno zelene. Al' ja æu ga uèas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer, tko je meni ravan? I tko æe mene na raèun pozvati? I koji æe mi pastir odoljeti?" (Jeremija 50, 44)

  • Ali mi nismo poslušali glasa tvog da služimo kralju babilonskom, i ti si tada izvršio prijetnje koje si navijestio po prorocima, slugama svojim, da æe kosti kraljeva naših i kosti naših otaca biti izbaèene iz svog poèivališta. (Baruh 2, 24)

  • a znam, taj narod tvrde šije neæe poslušati. Ali u zemlji svog sužanjstva oni æe se opametiti (Baruh 2, 30)

  • Oni æe me hvaliti u zemlji svog izgnanstva i spominjat æe se moga imena; obratit æe se, i smekšat æe im se tvrda šija, (Baruh 2, 32)


“Se precisamos ter paciência para suportar os defeitos dos outros, quanto mais ainda precisamos para tolerar nossos próprios defeitos!” São Padre Pio de Pietrelcina