Talált 288 Eredmények: suci Izraela

  • I dok je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo." Tada mu reèe kralj Izraela: "Eto ti presude! Sam si je izrekao!" (Prva knjiga o kraljevima 20, 40)

  • Uèinit æu s tvojom kuæom kao s kuæom Jeroboama, sina Nebatova, i s kuæom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. (Prva knjiga o kraljevima 21, 22)

  • Tri je godine vladao mir; nije bilo rata izmeðu Aramejaca i Izraela. (Prva knjiga o kraljevima 22, 1)

  • Kralj Izraela reèe svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja." (Prva knjiga o kraljevima 22, 3)

  • Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom. (Prva knjiga o kraljevima 22, 52)

  • On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh. (Prva knjiga o kraljevima 22, 53)

  • Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela. (Druga knjiga o kraljevima 1, 1)

  • Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio Izraela; i nije odstupao od njega. (Druga knjiga o kraljevima 3, 3)

  • Kad ih vidje kralj Izraela, reèe Elizeju: "Treba li ih poubijati, oèe moj?" (Druga knjiga o kraljevima 6, 21)

  • Jer je Jahve uèinio te se u taboru aramejskom èula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su meðu sobom: "Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas." (Druga knjiga o kraljevima 7, 6)

  • Dvanaeste godine Jorama, sina Ahabova, kralja Izraela, postade judejskim kraljem Ahazja, sin Joramov. (Druga knjiga o kraljevima 8, 25)

  • Joram reèe: "Preži!" I upregoše u njegova kola. Joram, kralj Izraela, i judejski kralj Ahazja iziðoše, svaki u svojim kolima, u susret Jehuu. Susretoše ga u polju Nabota Jizreelca. (Druga knjiga o kraljevima 9, 21)


“O amor sem temor torna-se presunção.” São Padre Pio de Pietrelcina