Talált 69 Eredmények: spomen
neka taj muž dovede svoju ženu sveæeniku. Neka za nju donese prinos: desetinu efe jeèmenog brašna. Neka po njemu ne polijeva ulja niti na nj stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomen-prinosnica da podsjeti na grijeh. (Knjiga Brojeva 5, 15)
Pošto je sveæenik postavio ženu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu a na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest žitnu prinosnicu za ljubomoru, s sveæenik neka drži u ruci vodu gorèine i prokletstva. (Knjiga Brojeva 5, 18)
Zagrabivši od prinosnice punu pregršt kao spomen-žrtvu, neka to sažeže u kad na žrtveniku. Napokon, neka ženu napoji vodom. (Knjiga Brojeva 5, 26)
Na dan svoje sveèanosti, svojih blagdana ili svojih mjeseèevih mlaðaka, dok prinosite svoje paljenice i prièesnice, trubite u trube. Neka to za vas bude spomen pred Bogom vašim. Ja sam Jahve, Bog vaš." (Knjiga Brojeva 10, 10)
Tako Mojsije i sveæenik Eleazar uzmu zlato od tisuænika i satnika te ga donesu u Šator sastanka na spomen Izraelcima pred Jahvom. (Knjiga Brojeva 31, 54)
I zato kad te Jahve, Bog tvoj, smiri od svih tvojih neprijatelja naokolo u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, izbriši pod nebom spomen na Amaleka. Ne zaboravi! (Ponovljeni zakon 25, 19)
Rekoh: U prah æu ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi. (Ponovljeni zakon 32, 26)
To æe biti na spomen meðu vama. Kad vas jednoga dana budu pitala vaša djeca: 'Što vam znaèe ovi kamenovi?' (Jošua 4, 6)
reæi æete im: 'Voda se Jordana razdijelila pred Kovèegom saveza Jahvina kad je prelazio preko Jordana.' I ovo æe kamenje biti vjeèni spomen sinovima Izraelovim." (Jošua 4, 7)
Abšalom bijaše još za života postavio sebi spomenik u Kraljevoj dolini jer mišljaše: "Nemam sina koji bi saèuvao spomen mome imenu." I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se još i danas zove "Abšalomov spomenik". (Druga knjiga o Samuelu 18, 18)
i naðoše u Ekbatani, tvrðavi u medijskoj pokrajini, svitak s ovom poveljom: "Na spomen. (Knjiga Ezrina 6, 2)
Odgovori im Judita: "Poslušajte me! Izvest æu djelo o kojemu æe spomen prelaziti od pokoljenja na pokoljenje meðu sinovima našeg naroda. (Judita 8, 32)
