Talált 27 Eredmények: spas
U spas tvoj se, Jahve, uzdam! (Knjiga Postanka 49, 18)
Zbog toga, oèekujuæi spas koji može doæi od njega, dozivajmo ga u pomoæ, i on æe poslušati glas naš, bude li mu to drago. (Judita 8, 17)
Budite noæas na gradskim vratima da mognem iziæi sa svojom sluškinjom. Prije onog dana u koji ste namislili predati grad neprijateljima Gospod æe rukom mojom donijeti spas Izraelu. (Judita 8, 33)
jer budeš li u ovoj prilici šutjela, doæi æe Židovima pomoæ i spas s druge strane, a ti æeš s kuæom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske èasti zbog èasa kao što je ovaj?" (Estera 4, 14)
Mordokaj se onda povuèe i uèini što mu je naredila Estera. se Gospodu i kaza: [17b] "Gospode, Gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš Izraela! [17c] Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, Gospodine! [17d] Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao nièice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz èastoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] To sam uèinio zato da ne metnem èast koja se iskazuje èovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neæu pasti nièice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne èinim iz oholosti. [17f] Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od poèetka bila tvoja baština. [17g] Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! [17h] Poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plaè naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da išèeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!" [17i] I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred oèima njihovim. [17k] I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteèe Gospodinu; pošto svuèe sa sebe sjajne haljine, navuèe odjeæu tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza: [17l] "Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Doði u pomoæ meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoæi do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. [17m] Ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela meðu svim drugim narodima: naše oèeve meðu svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih uèinio sve što si im obeæao. [17n] Ali smo sad sagriješili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali poèast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine! [17] I sad oni, nezadovoljni veæ gorèinom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih da æe poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, zaèepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q] Nemoj predati, Gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je poèeo bjesniti protiv nas. [17r] Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! [17s]Metni u moja usta primjerenu rijeè pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike. [17t] A nas oslobodi rukom svojom i doði u pomoæ meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! [17u] Sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuðinca. [17v] Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visoèanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjeseènog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. [17w]Sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada poèastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. [17x]I od dana uzdignuæa svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bože Abrahamov. [17y]Bože, nadasve moæni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!" (Estera 4, 17)
sve istoga dana u svim pokrajinama kraljevstva Ahasverova: trinaestog dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara. namjesnicima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije, upravljaèima pokrajina i svima svojim vjernim podanicima, pozdrav! [12c] Mnogi, koliko su više obasuti èastima, poradi velike dobrodušnosti svojih dobroèinitelja, toliko se više znaju uzobijestiti zbog toga. Pa ne samo da nastoje nanijeti zlo našim podanicima nego, nesposobni da obuzdaju bahatost, namještaju zamku i samim svojim dobroèiniteljima. [12d] Oni ne samo da iskorjenjuju osjeæaj harnosti nego, zaneseni nadutošæu onih koji ne znaju za dobro, umišljaju da æe umaknuti Bogu koji sve vidi i pravdi koja mrzi zlo. [12e] Èesto i mnogi od onih koji su na vlasti, kad upravu državnih poslova povjere prijateljima, pod njihovim utjecajem postanu sukrivci nevine krvi i zapletu se u nepopravljive nevolje: [12f] smicalice,licemjerje i pokvarenosti izigraju èestitu dobronamjernost upravljaèa. [12g] To se može vidjeti ne toliko iz starijih povijesti koje su do nas doprle: istražite samo kolike je zloèine pred našim oèima poèinila opakost nedostojnih vladara. [12h] Zato æemo se ubuduæe truditi da svim ljudima damo mirno i spokojno kraljevstvo. [12i] Uvest æemo promjene, a što nam se na uvid podastre prosuðivat æemo s najdobrohotnijom susretljivošæu. [12k]Tako smo Hamana, sina Hamdatina, Makedonca, koji je doista stran krvi Perzijanaca i jako daleko od naše naklonosti, primili kao gosta, [12l] a on se toliko okoristio dobrohotnošæu koju gajimo prema svakom narodu da je bio nazvan našim ocem i bio poštovan od svih jer je zauzimao drugo mjesto, najbliže kraljevskom prijestolju. [12m] Ali ne znajuæi obuzdati svoju oholost, smisli kako bi nas lišio kraljevstva i života, [12n] tražeæi da mnogovrsnim spletkama uništi Mordokaja, našeg spasitelja i trajnog dobroèinitelja, i našu neporoènu družicu kraljevstva, Esteru, sa svim njihovim narodom. [12] Mislio je da æe nas tako osamljene zaskoèiti i prenijeti vlast Perzijanaca u ruke Makedonaca. [12p] Ali smo mi utvrdili da Židovi koje je taj zlikovac naumio zatrti ne samo da nisu zlotvori nego su, upravljani najpravednijim zakonima, [12q] sinovi Najvišega, Najveæega, živoga Boga koji èuva nama, kao i našim djedovima, carstvo u najboljem redu. [12r] Uèinit æete, dakle, dobro ne budete li se poslužili pismima koja je uputio Haman, Hamdatov sin, jer je on, tvorac toga zloèina, veæ obješen sa svom obitelji pred vratima Suze: Bog, koji vlada nad svime, smjesta mu je dosudio zasluženu kaznu. [12s] Izloživši na svakom mjestu prijepis ove naredbe, pustite da se Židovi služe slobodno svojim zakonima. Pomognite im da uzmognu s uspjehom odbiti od sebe one koji bi ih napali u èasu nevolje trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, mjeseca Adara, jer je baš to dan [12t] u koji je Bog, gospodar svega, izabranom narodu donio radost mjesto uništenja. [12u] Zato i vi meðu svojim spomen-blagdanima svetkujte u svoj sveèanosti ovaj osobiti dan da bi sada i ubuduæe bio vama i Perzijancima dobre volje na spas, a našim neprijateljima spomen na propast. [12v] Svaki grad ili uopæe pokrajina koja se ovoga ne bude pridržavala bit æe nesmiljeno kopljem i ognjem uništena: postat æe ne samo ljudima nepristupaèna nego i zvijerima i pticama zauvijek mrska." (Estera 8, 12)
O neka doðe sa Siona spas Izraelu! Kad Jahve promijeni udes naroda svoga, klicat æe Jakov, radovat se Izrael. (Psalmi 14, 7)
Od Jahve dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijeme nevolje. (Psalmi 37, 39)
Tvoju pravdu neæu kriti u srcu, kazivat æu vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neæu dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini. (Psalmi 40, 11)
O, neka doðe sa Siona spas Izraelu! Kad Bog promijeni udes naroda svoga, klicat æe Jakov, radovat' se Izrael. (Psalmi 53, 7)
Sveæenike njegove u spas æu odjenuti, sveti æe njegovi kliktati radosno. (Psalmi 132, 16)
Ali, eto, nisu bili od koljena onih ljudi od kojih je dolazio spas Izraelu. (Prva knjiga o Makabejcima 5, 62)
