Talált 186 Eredmények: poslanica svetog Juda

  • Juda je još bio u rijeèi kadli jedan odred proviri s gorskog visa. (Prva knjiga o Makabejcima 4, 19)

  • Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago. (Prva knjiga o Makabejcima 4, 23)

  • Došli su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda iziðe protiv njih sa deset tisuæa ljudi. (Prva knjiga o Makabejcima 4, 29)

  • Juda pak i njegova braæa rekoše: "Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da oèistimo Svetište i posvetimo ga." (Prva knjiga o Makabejcima 4, 36)

  • Juda naloži ljudima da tuku one koji su bili u Tvrði sve dok on Svetište ne oèisti. (Prva knjiga o Makabejcima 4, 41)

  • Juda je sa svojom braæom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, poèevši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika. (Prva knjiga o Makabejcima 4, 59)

  • Juda je ondje smjestio posadu da èuva goru Sion. Utvrdio je Betsur da narod ima tvrðu protiv Idumeje. (Prva knjiga o Makabejcima 4, 61)

  • Juda zavojeva na Ezavove sinove u Idumeji, na zemlju Akrabatenu, jer su opsjedali Izraelce. Žestoko ih je porazio, ponizio i doèepao se plijena. (Prva knjiga o Makabejcima 5, 3)

  • A kad su Juda i narod to èuli, sazvaše veliku skupštinu da vijeæaju što da uèine za svoju braæu izvrgnutu nevoljama i napadajima neprijatelja. (Prva knjiga o Makabejcima 5, 16)

  • Juda tada reèe bratu Šimunu: "Izaberi sebi ljude pa idi, izbavi svoju braæu u Galileji! A ja i brat Jonatan poæi æemo u Galaaditidu." (Prva knjiga o Makabejcima 5, 17)

  • A Juda Makabej i brat mu Jonatan prijeðoše preko Jordana i tri su dana išli pustinjom. (Prva knjiga o Makabejcima 5, 24)

  • Juda odmah krenu s vojskom kroz pustinju prema Bosori. Zauze grad i spali ga pošto pobi sve muško oštricom maèa i pokupi plijen. (Prva knjiga o Makabejcima 5, 28)


“Para que se preocupar com o caminho pelo qual Jesus quer que você chegue à pátria celeste – pelo deserto ou pelo campo – quando tanto por um como por outro se chegará da mesma forma à beatitude eterna?” São Padre Pio de Pietrelcina