Talált 340 Eredmények: obitelji Izraela

  • Jer evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - i promijenit æu udes naroda svoga Izraela i Judeje" - govori Jahve - "i vratit æu ih u zemlju koju u baštinu dadoh ocima njihovim." (Jeremija 30, 3)

  • Èujte, o narodi, rijeè Jahvinu, objavite je širom dalekih otoka: "Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i èuva ga k'o pastir stado svoje!" (Jeremija 31, 10)

  • I vratit æu Izraela pašnjaku njegovu da pase po Karmelu, Bašanu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede. (Jeremija 50, 19)

  • K'o neprijatelj Gospod bijaše: razorio je Izraela, razorio sve dvore njegove, porušio njegove utvrde, umnožio kæeri Judinoj uzdisaje i jecaje. (Tužaljke 2, 5)

  • kako si obeæao po sluzi svome Mojsiju onoga dana kada si mu zapovjedio da napiše Zakon tvoj za sinove Izraela ovim rijeèima: (Baruh 2, 28)

  • I uspostavit æu s njima vjeèni Savez: ja æu biti njihov Bog, a oni æe biti moj narod. I neæu više izgoniti svog naroda Izraela iz zemlje koju sam im dao." (Baruh 2, 35)

  • jer Bog æe voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave, prateæ' ga milosrðem svojim i pravednošæu." (Baruh 5, 9)

  • Mnoge su nam i velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili iza njih. Zato valja pohvaliti Izraela zbog naobrazbe i mudrosti. Ali nije dovoljno da se ljudi sami nauèe knjizi, (Baruh 6, 1)

  • Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se nièice i zavapih: "Jao, Jahve Gospode! Zar æeš zaista uništiti sve što preostade od Izraela da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom?" (Ezekiel 9, 8)

  • Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Onoga dana kad izabrah Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog vaš! (Ezekiel 20, 5)

  • Dovest æu k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest æe te i bit æeš im baština i neæeš im više djecu otimati.'" (Ezekiel 36, 12)

  • I kad Svetište moje bude zauvijek meðu njima, znat æe svi narodi da sam ja Jahve, koji posveæujem Izraela.'" (Ezekiel 37, 28)


“A ingenuidade e’ uma virtude, mas apenas ate certo ponto; ela deve sempre ser acompanhada da prudência. A astúcia e a safadeza, por outro lado, são diabólicas e podem causar muito mal.” São Padre Pio de Pietrelcina