Talált 523 Eredmények: njegove

  • Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vlašæu, i svi narodi navališe na Jeruzalem i na sve gradove njegove. (Jeremija 34, 1)

  • Ni ti neæeš ruci njegovoj umaæi. Da, bit æeš uhvaæen i predat æe te u njegove ruke; oèi u oèi gledat æeš kralja babilonskoga, usta u usta on æe s tobom govoriti i bit æeš odveden u Babilon.' (Jeremija 34, 3)

  • Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat æu u ruke dušmana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja se od vas bila povukla. (Jeremija 34, 21)

  • Tada dovedoh Jaazaniju, sina Habasinijina sina Jeremije, njegovu braæu i sve sinove njegove i sav dom Rekabovaca (Jeremija 35, 3)

  • Ni kralj ni njegove sluge ne prestrašiše se niti razderaše haljina kad èuše te rijeèi, (Jeremija 36, 24)

  • Kaznit æu njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit æu na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali." (Jeremija 36, 31)

  • Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemlje ne slušahu rijeèi što ih je Jahve govorio na usta proroka Jeremije. (Jeremija 37, 2)

  • Govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Evo, kaznit æu Amona Tebskoga, faraona i Egipat, i sve njegove bogove, kraljeve, faraona i sve koji se u nj uzdaju. (Jeremija 46, 25)

  • uz tutanj kopita njegove ždrebadi, uza štropot kola i tresku toèkova. Oci više ne mare za djecu svoju jer su im ruke klonule (Jeremija 47, 3)

  • "Ali, evo, dolaze dani" - govori Jahve - "i ja æu mu poslati tlaèitelje koji æe ga pretakati, isprazniti njegove baève i sudove njegove porazbijati. (Jeremija 48, 12)

  • Pustošnik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice silazi, rijeè je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime. (Jeremija 48, 15)

  • Tko stravi umakne, u jamu æe pasti; tko se iz jame izvuèe, u zemlju æe pasti. Da, to æu svaliti na Moab u danima kazne njegove" - rijeè je Jahvina. (Jeremija 48, 44)


“Temos muita facilidade para pedir, mas não para agradecer”. São Padre Pio de Pietrelcina