Talált 738 Eredmények: njegova

  • Onda njegova sestra rekne faraonovoj kæeri: "Hoæeš li da ti potražim dojilju meðu Hebrejkama da ti dijete doji?" (Knjiga Izlaska 2, 7)

  • Jednog dana, kad je Mojsije veæ odrastao, doðe meðu svoj narod i vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipæanin tuèe jednoga Hebrejca - brata njegova. (Knjiga Izlaska 2, 11)

  • Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijeèi. Ja æu biti i s tobom i s njime dok budete govorili; kazivat æu obojici što æete raditi. (Knjiga Izlaska 4, 15)

  • Nato odvrati Mojsije: "Èim odem od tebe, zazvat æu Jahvu da sutra nestane obada s faraona, njegovih službenika i njegova puka. Ali neka faraon više ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese žrtvu Jahvi." (Knjiga Izlaska 8, 25)

  • I Jahve uèini kako je Mojsije tražio: s faraona, s njegovih službenika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao. (Knjiga Izlaska 8, 27)

  • Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sašli u more, Jahve je na njih povratio morske vode pošto su Izraelci prošli posred mora po suhu. (Knjiga Izlaska 15, 19)

  • Ne poželi kuæe bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!" (Knjiga Izlaska 20, 17)

  • Ako doðe sam, neka sam i ode; ako li je oženjen, neka s njim ide i njegova žena. (Knjiga Izlaska 21, 3)

  • Nadalje, uspravi mu èetiri koluta od zlata pa mu ih prièvrsti na njegova èetiri nožna ugla. (Knjiga Izlaska 25, 26)

  • Na njegova èetiri ugla naèini rogove. Neka mu rogovi budu u jednome komadu s njim. I tuèem ga okuj. (Knjiga Izlaska 27, 2)

  • Napokon Mojsije siðe sa Sinajskog brda. Silazeæi s brda, nosio je u rukama ploèe Svjedoèanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost. (Knjiga Izlaska 34, 29)

  • Prebivalište, njegov Šator i pokrov; njegove kuke i trenice, njegove prijeènice i stupce; njegova podnožja; (Knjiga Izlaska 35, 11)


“Comunguemos com santo temor e com grande amor.” São Padre Pio de Pietrelcina