Talált 399 Eredmények: kraj vremena

  • Mojsije reèe Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta: "Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: 'Dat æu vam ga!' Poði s nama i dobro æemo ti èiniti, jer je Jahve obeæao sreæu Izraelu." (Knjiga Brojeva 10, 29)

  • I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to èu Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi meðu njima i spali jedan kraj tabora. (Knjiga Brojeva 11, 1)

  • To su Meripske vode, kraj njih su se Izraelci prepirali s Jahvom, a on se pokazao svetim. (Knjiga Brojeva 20, 13)

  • Naši se preci spustiše u Egipat. U Egiptu smo proboravili mnogo vremena. Egipæani su s nama i s našim precima loše postupali. (Knjiga Brojeva 20, 15)

  • Potom se zapute iz Obota i utabore se kraj Ije-Abarima, u pustinji što je nasuprot Moabu, sa strane sunèeva izlaska. (Knjiga Brojeva 21, 11)

  • "Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga možeš svega vidjeti" zamoli ga Balak. "Odavde mu vidiš samo jedan kraj, a ne vidiš ga svega. Odande mi ga prokuni!" (Knjiga Brojeva 23, 13)

  • Bileam tada rekne Balaku: "Stoj ovdje kraj svoje paljenice, a ja odoh onamo na susret Bogu." (Knjiga Brojeva 23, 15)

  • Nosi se odmah u svoj kraj. Bio sam rekao: dostojno æu te poèastiti! A eto, Jahve te liši èasti." (Knjiga Brojeva 24, 11)

  • Potom ustade Bileam te se uputi natrag u svoj kraj. A i Balak ode svojim putem. (Knjiga Brojeva 24, 25)

  • kraj što ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom - kraj je pogodan za stoèarstvo; a sluge tvoje bave se stoèarstvom. (Knjiga Brojeva 32, 4)

  • Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim oèima", nastave, "neka se ovaj kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne šalji nas preko Jordana!" (Knjiga Brojeva 32, 5)

  • Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u Šefelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata. (Ponovljeni zakon 1, 7)


“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina