Talált 173 Eredmények: jad
A kraj njih obnavljahu Melatja Gibeonjanin, Jadon Meronoæanin i ljudi iz Gibeona i Mispe, podložnici upravitelja s onu stranu Rijeke. (Knjiga Nehemijina 3, 7)
i vikao je pred svojom braæom i samarijanskom vojskom: "Što poduzimaju ovi jadni Židovi? Kane li možda popraviti, žrtvovati i završiti sve u jedan dan? Zar æe iz hrpe praha dozvati u život spaljeno kamenje?" (Knjiga Nehemijina 3, 34)
Mešezabel, Sadok, Jadua, (Knjiga Nehemijina 10, 22)
Ješua rodi Jojakima; Jojakim rodi Elijašiba, a Elijašib Jojadu; (Knjiga Nehemijina 12, 10)
Jojada rodi Jonatana, a Jonatan rodi Jaduu. (Knjiga Nehemijina 12, 11)
U vrijeme Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue bili su popisani glavari levitskih obitelji i sveæenici sve do kraljevanja Darija Perzijanca. (Knjiga Nehemijina 12, 22)
Jedan od sinova Jojade, sina velikog sveæenika Elijašiba, bijaše zet Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe. (Knjiga Nehemijina 13, 28)
A zatim zapovjedi kuænoj èeljadi da zatrpaju raku. (Tobija 8, 18)
I poèe jadikovati: "Kako da ne budem zabrinuta, dijete moje, kad sam ti dopustila da odeš, svjetlo oèiju mojih!" (Tobija 10, 5)
Ona mu odgovori: "Šuti ti i ne zavaravaj me; znam ja, stradalo je dijete moje." Svakog je dana izlazila na cestu kojom je sin krenuo na put; danju ne bi ni dodirnula jela, a noæu nije prestajala jadikovati za svojim Tobijom. Kad proðe èetrnaest dana svadbenih za kojih Raguel zaklinjaše Tobiju da ostane, (Tobija 10, 7)
Bio je dan mraka i tame, jada i peèali, èemera i velike pometenosti na zemlji. (Estera 0, 7)
U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva rijeè i njegov proglas, meðu Židovima zavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta ležaj. (Estera 4, 3)