Talált 72 Eredmények: Zvijeri

  • I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. (Otkrivenje 13, 15)

  • i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. (Otkrivenje 13, 17)

  • U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog èovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest. (Otkrivenje 13, 18)

  • Za njima eto i treæeg anðela koji vikaše iza glasa: "Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na èelo ili ruku, (Otkrivenje 14, 9)

  • Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noæu nemaju poèinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim." (Otkrivenje 14, 11)

  • Peti izli svoju èašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke (Otkrivenje 16, 10)

  • Nato æe mi anðeo: "Što se èudiš? Ja æu ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova." (Otkrivenje 17, 7)

  • Deset rogova što ih vidje deset je kraljeva; oni još ne primiše kraljevstva, ali æe - samo za jedan sat - primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri. (Otkrivenje 17, 12)

  • Jedne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri. (Otkrivenje 17, 13)

  • Jer Bog im u srce stavi izvršiti naum njegov: da jednodušno predadu kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune rijeèi Božje. (Otkrivenje 17, 17)

  • I Zvijer bi uhvaæena, a s njom i Lažni prorok koji je u njenoj nazoènosti èinio znamenja i njima zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Živi su oboje baèeni u ognjeno jezero što gori sumporom. (Otkrivenje 19, 20)

  • I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedoèanstva Isusova i zbog Rijeèi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na èela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuæu godina. (Otkrivenje 20, 4)


“Não queremos aceitar o fato de que o sofrimento é necessário para nossa alma e de que a cruz deve ser o nosso pão cotidiano. Assim como o corpo precisa ser nutrido, também a alma precisa da cruz, dia a dia, para purificá-la e desapegá-la das coisas terrenas. Não queremos entender que Deus não quer e não pode salvar-nos nem santificar-nos sem a cruz. Quanto mais Ele chama uma alma a Si, mais a santifica por meio da cruz.” São Padre Pio de Pietrelcina