Talált 979 Eredmények: Znanje Boga
i prvoroðene sinove i prvine svoje stoke, kako je to pisano u Zakonu - prvine od krupne i sitne stoke neka se odnose u Dom Boga našega, jer su odreðene sveæenicima koji služe u Domu Boga našega. (Knjiga Nehemijina 10, 37)
Povrh toga prvine svojih naæava, plodova svakog drveta, novoga vina i ulja nosit æemo sveæenicima u sobe Doma Boga našega; a desetinu od svoje zemlje levitima, jer leviti uzimaju desetinu u svim mjestima gdje radimo. (Knjiga Nehemijina 10, 38)
Sveæenik, sin Aronov, neka prati levite kad skupljaju desetinu. Leviti neka donose desetinu desetine u Dom Boga našega, u sobe riznice, (Knjiga Nehemijina 10, 39)
jer su onamo dužni, Izraelci i leviti donositi prinos od žita, vina i ulja. Ondje se nalaze posude svetišta, sveæenici u službi, vratari i pjevaèi. Neæemo više zanemarivati Doma Boga svojega. (Knjiga Nehemijina 10, 40)
A prije toga sveæenik Elijašib, postavljen nad sobama Doma Boga našega, bijaše svom roðaku Tobiji (Knjiga Nehemijina 13, 4)
Zato, sjeti se mene, Bože moj: ne prezri mojih pobožnih djela koja uèinih za Dom Boga svoga i za službu u njemu. (Knjiga Nehemijina 13, 14)
Kad je Sara to èula, veoma se ražalostila. Plaèuæi je otišla u oèevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reèe u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kæer, pa ti se, na nesreæu, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neæu se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne èujem ovakvih uvreda." (Tobija 3, 10)
Svakog dana, sine, sjeti se Gospodina Boga našega; nemoj griješiti ili kršiti njegovih zapovijedi. Èini pravedna djela svega svog vijeka i ne kroèi putovima nepravde. (Tobija 4, 5)
U svakoj prilici hvali Gospoda Boga i moli ga da ti upravlja putove, da sve tvoje staze i namjere dobro završe. Jer nijedan narod ne posjeduje mudrosti: Bog je onaj koji udjeljuje svako dobro, ponižava kako hoæe, sve do dna carstva mrtvih. Sjeti se, sine, mojih pouka: neka ti se nikada iz srca ne izbrišu. (Tobija 4, 19)
Ne plaši se, sine, što smo osiromašili. Bit æeš bogat budeš li se bojao Boga, klonio se svakoga grijeha i vršio ono što je Bogu milo." (Tobija 4, 21)
Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on æe vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuðena oduvijek, ti æeš je spasiti; ona æe poæi s tobom i mislim da æeš s njom imati poroda." Kad je Tobija èuo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se duša privinu uz njezinu. (Tobija 6, 18)
Tobit, prepun radosti i blagoslivljajuæi Boga, poðe u susret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao. (Tobija 11, 16)
