Talált 659 Eredmények: Zid
"Ako je kralju po volji," reèe Estera, "neka se Židovima koji žive u Suzi dopusti još sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesi deset Hamanovih sinova." (Estera 9, 13)
Tako se Židovi Suze sakupiše i èetrnaestoga dana mjeseca Adara pa pobiše u Suzi još tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. (Estera 9, 15)
Ostali Židovi, oni koji su živjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupiše se da brane svoje živote i mir od neprijatelja: pobiše sedamdeset i pet tisuæa dušmana. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. Bio je trinaesti dan mjeseca Adara. (Estera 9, 16)
Èetrnaestoga dana Židovi su mirovali: to bijaše dan gozbe i veselja. (Estera 9, 17)
Židovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i èetrnaestoga dana mirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi. (Estera 9, 18)
Zbog toga Židovi pripoljci, oni koji žive po neutvrðenim selima, blagdanski svetkuju èetrnaesti dan mjeseca Adara veseleæi se i gozbujuæi i meðu sobom izmjenjujuæi darove. [19a] A koji žive u gradovima slave i petnaesti dan Adara u razdraganosti i u veselju, izmjenjujuæi meðu sobom darove. (Estera 9, 19)
Mordokaj opisa te dogaðaje i upravi pisma Židovima svih blizih i dalekih pokrajina kralja Ahasvera. (Estera 9, 20)
kao dane u kojima su Židovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan njihovo žalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujuæi meðu sobom darove i dijeleæi poklone ubogima. (Estera 9, 22)
Židovi prihvatiše da drže ono što su veæ sami od sebe poèeli slaviti i o èemu im je pisao Mordokaj: (Estera 9, 23)
"Haman, sin Hamdatin, Agaðanin, progonitelj svih Židova, kako je bio naumio sve ih uništiti, baci 'Pur', to jest ždrijeb, za njihovo smaknuæe i zator; (Estera 9, 24)
ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka se na njegovu glavu obori opaki naum što ga bijaše zasnovao protiv Židova i neka bude obješen, on i sinovi njegovi.'" (Estera 9, 25)
Židovi se neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udružili da æe svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme. (Estera 9, 27)
