Talált 2349 Eredmények: Vid
Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesreæu koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi, (Jeremija 44, 2)
Što vidim? Zaprepašteni, uzmièu? Junaci njihovi, poraženi, u bijeg udariše glavom bez obzira! Užas odasvud - rijeè je Jahvina. (Jeremija 46, 5)
Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zateèen si i uhvaæen, jer se s Jahvom zarati! (Jeremija 50, 24)
Teško sagriješi Jeruzalem, postade kao neèistoæa ženina. Svi što ga štovahu, sada ga preziru: jer vidješe golotinju njegovu. On samo plaèe i natrag se okreæe. (Tužaljke 1, 8)
Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogoðen, kojom me Jahve udari u dan žestokog gnjeva svoga! (Tužaljke 1, 12)
Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvižde, škrguæu zubima i govore: "Proždrijesmo je! To je dan za kojim èeznusmo, doživjesmo, vidjesmo!" (Tužaljke 2, 16)
Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to uèinio. Zar žene da jedu porod svoj, djecu što njišu u naruèju? Zar moradoše biti poklani u Svetištu Gospodnjem sveæenici i proroci? (Tužaljke 2, 20)
kad se krivica nanosi èovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi? (Tužaljke 3, 36)
dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa. (Tužaljke 3, 50)
Ti, Jahve, vidje kako me tlaèe, dosudi mi pravdu. (Tužaljke 3, 59)
Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene. (Tužaljke 3, 60)
Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu! (Tužaljke 5, 1)