Talált 966 Eredmények: Svojim
Smetlišna vrata popravljao je Malkija, sin Rekabov, glavar bethakeremskog okruga, sa svojim sinovima: uèvrstili su krila, stožere i prijevornice. (Knjiga Nehemijina 3, 14)
Za njima su pak popravljali Benjamin i Hašub suèelice svojim kuæama. Za njima je popravljao Azarja, sin Ananijina sina Maaseje, nasuprot svojoj kuæi. (Knjiga Nehemijina 3, 23)
U to sam vrijeme još rekao narodu: "Svaki sa svojim slugom neka noæi u Jeruzalemu: po redu æemo noæu stražariti, a danju raditi." (Knjiga Nehemijina 4, 16)
Sveæenici, leviti, vratari, pjevaèi, netinci i sav Izrael naseliše se svaki u svoj grad. A kada se približio sedmi mjesec, veæ su sinovi Izraelovi bili u svojim gradovima. (Knjiga Nehemijina 7, 72)
Èim su èuli, proglasiše u svim svojim gradovima i u Jeruzalemu: "Idite u goru i donesite granja maslinova i granja divlje masline, mirtovih i palmovih grana i granja ostaloga lisnatog drveæa da naèinimo sjenice, kako je propisano." (Knjiga Nehemijina 8, 15)
I ode narod i donese granja i naèiniše sjenice, svaki na svom krovu i svojim dvorištima, u predvorjima Doma Božjega, na trgu kod Vodenih vrata i na onom kod Efrajimovih vrata. (Knjiga Nehemijina 8, 16)
Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih Duhom opominjao po službi svojih proroka; no nisu slušali. Tada si ih predao u ruke naroda zemaljskih. (Knjiga Nehemijina 9, 30)
I osobito: da neæemo davati svojih kæeri narodima zemaljskim i njihovih kæeri neæemo uzimati svojim sinovima. (Knjiga Nehemijina 10, 31)
Mi sveæenici, leviti i narod bacili smo ždrijeb za prinos drva koja treba da odreðenog dana svake godine prema svojim obiteljima donosimo u Dom Boga našega za vatru na žrtveniku Jahve, Boga našega, kako je zapisano u Zakonu; (Knjiga Nehemijina 10, 35)
A evo glavara pokrajinskih koji su se nastanili u Jeruzalemu i po gradovima Judeje. Izrael, sveæenici, leviti, netinci i sinovi Salomonovih slugu nastanili su se u svojim gradovima, svaki na svome posjedu. (Knjiga Nehemijina 11, 3)
Jer ako èiniš po istini, uspijevat æeš u djelima svojim, kao svi oni koji èine pravdu. (Tobija 4, 6)
Ona mu odgovori: "Šuti ti i ne zavaravaj me; znam ja, stradalo je dijete moje." Svakog je dana izlazila na cestu kojom je sin krenuo na put; danju ne bi ni dodirnula jela, a noæu nije prestajala jadikovati za svojim Tobijom. Kad proðe èetrnaest dana svadbenih za kojih Raguel zaklinjaše Tobiju da ostane, (Tobija 10, 7)