Talált 5264 Eredmények: Sve
Pošto se navrše ti dani, od osmoga dana unapredak neka sveæenici žrtvuju na žrtveniku vaše paljenice i prièesnice; i omiljet æete mi' - rijeè je Jahve Gospoda." (Ezekiel 43, 27)
Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Svetišta, koja gledaju na istok: bijahu zatvorena. (Ezekiel 44, 1)
Jahve mi reèe: "Sine èovjeèji, pomno pripazi, dobro gledaj i pažljivo poslušaj što æu ti reæi o svim uredbama Doma Jahvina i o svim njegovim zakonima. Dobro pazi tko smije uæi u Dom i tko je iz Svetišta odijeljen. (Ezekiel 44, 5)
Uvodili ste tuðince, neobrezana srca i neobrezana tijela, te su ušli u moje Svetište i oskvrnuli moj Dom dok ste vi prinosili moj kruh i pretilinu i krv; i tako ste raskinuli moj Savez svim tim gnusobama. (Ezekiel 44, 7)
Niste sami èuvali moje svetinje, nego ste njih namjestili namjesto sebe kao èuvare u mojem Svetištu.' (Ezekiel 44, 8)
Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedan tuðinac, neobrezana srca i neobrezana tijela, da više ne ulazi u moje Svetište - nijedan tuðinac koji živi meðu sinovima Izraelovim. (Ezekiel 44, 9)
Služit æe u Svetištu samo kao stražari na vratima Doma i kao posluga Domu: klat æe narodu paljenice i druge žrtve i bit æe mu na službu. (Ezekiel 44, 11)
Više neæe pristupati k meni da mi služe kao sveæenici i neæe više prilaziti mojim najsvetijim svetinjama, nego æe snositi svoju sramotu i gnusobe koje poèiniše. (Ezekiel 44, 13)
Postavit æu ih da u Domu rade svaki posao i sve što treba u njemu svršiti. (Ezekiel 44, 14)
Sveæenici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno služili u mojem Svetištu kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene - oni smiju pristupati k meni da mi služe: služit æe preda mnom prinoseæi mi pretilinu i krv - rijeè je Jahve Gospoda. (Ezekiel 44, 15)
Oni smiju ulaziti u moje Svetište i pristupati k mojem stolu da mi služe i da vrše službu. (Ezekiel 44, 16)
Kad izlaze u vanjsko predvorje k narodu, neka svuku haljine u kojima su služili i neka ih ostave u prostorijama Svetišta, a neka obuku druge haljine, da ne posvete puk svojim haljinama. (Ezekiel 44, 19)
