Talált 1058 Eredmények: Strah Od Boga
Ali da moj gospodar ne bi ostao razoèaran i promašio u svome pothvatu, past æe na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga poèinivši bezakonje. (Judita 11, 11)
Èak su naumili potrošiti prvine žita i desetine vina i ulja, èuvane i namijenjene sveæenicima koji u Jeruzalemu služe Boga našega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti. (Judita 11, 13)
Jer sluškinja je tvoja pobožna i štuje Boga nebeskoga i dan i noæ, pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja æe sluškinja samo zatražiti da može noæu otiæi prema dolini. Ondje æu moliti Boga, pa æe mi kazati kada oni poèine grijeh. (Judita 11, 17)
Kad bi tako izišla, molila bi Gospoda, Boga Izraelova, da joj korake upravi na slavu sinova naroda njezina. (Judita 12, 8)
Judita im jakim glasom kaza: "Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kuæi Izraelovoj nego je mojom rukom noæas potukao neprijatelje naše." (Judita 13, 14)
Ozija joj kaza: "Blagoslovljena bila, kæeri, od Boga Svevišnjega više od svih drugih žena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog, stvoritelj neba i zemlje, koji te vodio da odsijeèeš glavu voði neprijatelja naših! (Judita 13, 18)
Tada Ahior, vidjevši što je sve uèinio Bog Izraelov, povjerova èvrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu. (Judita 14, 10)
Kad zapovjednici vojske asirske èuše te rijeèi, razderaše na sebi haljine, dušu im spopade silan strah, a taborom im se prolomiše oštri krikovi i silna kuknjava. (Judita 14, 19)
Uhvati ih strava i strah te ne bijaše èovjeka koji bi ostao uza svoga bližnjega, nego se svi bezglavo razbježaše po svim brdima i ravnicama. (Judita 15, 2)
Judita zapjeva: "Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u èast, velièajte i zazivajte Ime njegovo! (Judita 16, 1)
Djevojèica sasjekoše ih sinovi, pobiše ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogiboše. (Judita 16, 12)
U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijaše nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim. (Judita 16, 25)
