Talált 2559 Eredmények: Ste

• Još rekoh kralju: "Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje; (Knjiga Nehemijina 2, 7)

• Izvorska vrata popravljao je Šalum, sin Kol-Hozeov, glavar nad mispanskim okrugom: sagradio ih je, pokrio ih, utvrdio vratna krila, stožere i prijevornice. On je popravio i zid kod ribnjaka Šiloaha, koji se proteže od Kraljevskog vrta do stepenica što silaze iz Davidova grada. (Knjiga Nehemijina 3, 15)

• Kad su naši neprijatelji èuli da smo obaviješteni i da je Bog osujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k zidu, svaki svome poslu. (Knjiga Nehemijina 4, 9)

• Vratite im i vi još danas njihova polja, vinograde, maslinike i kuæe njihove i oprostite im postotak u novcu, u žitu, u vinu, u ulju, što ste im ga nametnuli." (Knjiga Nehemijina 5, 11)

• Znacima si se i èudesima oborio na faraona i na sve sluge njegove, i na sav narod zemlje njegove; jer znao si kolika je bila protiv njih drskost njihova. Sebi si ime stekao koje do danas traje. (Knjiga Nehemijina 9, 10)

• Na goru si Sinajsku sišao i s neba im govorio; i dao si im pravedne naredbe, èvrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe. (Knjiga Nehemijina 9, 13)

• Kod Izvorskih vrata popeli su se njima nasuprot kraj stepenica Davidova grada, zidnim usponom od Davidove palaèe sve do Vodenih vrata na istoku. (Knjiga Nehemijina 12, 37)

• i naredih da se sobe oèiste, zatim unesoh onamo posuðe Doma Božjega, prinose i tamjan. (Knjiga Nehemijina 13, 9)

• I prekorih odliènike i rekoh: "Zašto je zapušten Dom Božji?" Zatim skupih levite i pjevaèe i vratih ih k njihovim službama. (Knjiga Nehemijina 13, 11)

• Zapovjedio sam levitima da se oèiste i da doðu èuvati vrata, kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Bože moj, i smiluj mi se po svome velikom milosrðu! (Knjiga Nehemijina 13, 22)

• Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, još nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana meðu svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje žrtve. Zbog toga je i bio podignut i posveæen Hram, Prebivalište Svevišnjega, za sva vjekovita pokoljenja. (Tobija 1, 4)

• Ali kada Šalmanasar umrije, zakralji se mjesto njega Sanherib, njegov sin. Ceste njegove postadoše opasne i ja više nisam mogao iæi u Mediju. (Tobija 1, 15)