Talált 970 Eredmények: Sinovi Izraela
Èuli Izraelci gdje se govori: "Evo, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova podigoše žrtvenik prema zemlji kanaanskoj, kod Jordana, na izraelskoj strani." (Jošua 22, 11)
Tada odgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova govoreæi plemenskim glavarima Izraelovim: (Jošua 22, 21)
Uèinismo to od brige i skrbi i rekosmo: 'Jednoga æe dana sinovi vaši reæi našima: Što vam je zajednièko s Jahvom, Bogom Izraelovim? (Jošua 22, 24)
Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve izmeðu vas i nas meðu našu - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.' I tako bi sinovi vaši mogli uèiniti da se sinovi naši odvrate te ne štuju Jahvu. (Jošua 22, 25)
nego da bude svjedoèanstvo izmeðu nas i vas, meðu potomcima našim, da želimo služiti Jahvi paljenicama, klanicama i prièesnicama. Tako da ne mognu jednom vaši sinovi reæi našima: Nemate dijela s Jahvom.' (Jošua 22, 27)
Kad sveæenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim èuše rijeèi koje im rekoše sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manašeovi, umiriše se. (Jošua 22, 30)
Izraelovim sinovima bijaše drag taj odgovor: hvalili su Boga i odustali su od nauma da udare na njih i da opustoše zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. (Jošua 22, 33)
Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su žrtvenik "Ed" - "Svjedoèanstvo", jer rekoše: "To je svjedoèanstvo meðu nama: Jahve je Bog." (Jošua 22, 34)
Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed. Jakov i sinovi njegovi otišli su u Egipat. (Jošua 24, 4)
Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli iz Egipta, pokopali su u Šekemu, na zemljištu koje Jakov bijaše kupio od sinova Hamora, oca Šekemova, za stotinu srebrnjaka i koje je pripalo u baštinu sinova Josipovih. (Jošua 24, 32)
Zatim Judini sinovi udariše na Jeruzalem, osvojiše ga, posjekoše maèem žitelje i spališe grad. (Knjiga o sucima 1, 8)
Poslije toga krenuše Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca koji su živjeli u Gorju, Negebu i u Šefeli. (Knjiga o sucima 1, 9)
