Talált 3938 Eredmények: Sin
Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu Svjedoèanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: "Živio kralj!" (Druga knjiga o kraljevima 11, 12)
Njegovi èasnici Jozakar, sin Šimatov, i Jozabad, sin Šomerov, zadaše mu smrtni udarac. Pokopali su ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu, a njegov sin Amasja zakralji se mjesto njega. (Druga knjiga o kraljevima 12, 22)
Dvadeset i treæe godine kraljevanja judejskog kralja Joaša, sina Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je sedamnaest godina. (Druga knjiga o kraljevima 13, 1)
On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim i poveo se za grijesima Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije odstupao. (Druga knjiga o kraljevima 13, 2)
Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme. (Druga knjiga o kraljevima 13, 3)
Joahaz je poèinuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, a njegov sin Joaš zakralji se mjesto njega. (Druga knjiga o kraljevima 13, 9)
Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je šesnaest godina. (Druga knjiga o kraljevima 13, 10)
Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo. (Druga knjiga o kraljevima 13, 11)
Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega. (Druga knjiga o kraljevima 13, 24)
Tada Joaš, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaše oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove. (Druga knjiga o kraljevima 13, 25)
Druge godine kraljevanja Joaša, sina Joahazova, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Amasja, sin Joašev. (Druga knjiga o kraljevima 14, 1)
Ali nije pogubio sinova onih ubojica, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se oèevi ne pogubljuju za sinove ni sinovi za oèeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh." (Druga knjiga o kraljevima 14, 6)