Talált 777 Eredmények: Saula i njegovih sinova
Ovako govori Jahve Gospod: 'S vrha cedra velikoga, s vrška mladih grana njegovih, odlomit æu granèicu i posadit' je na gori visokoj, najvišoj. (Ezekiel 17, 22)
Od Rabe æu pašnjake za deve naèiniti, a u zemlji Amonovih sinova torove æu za ovce podiæi. I znat æete da sam ja Jahve!' (Ezekiel 25, 5)
Od nebrojenih konja njegovih svega æe te prašina prekriti, a od štropota konjanika i toèkova i bojnih kola njihovih zadrhtat æe zidine tvoje, kad bude prolazio kroz vrata tvoja, k'o što se prolazi kroz grad osvojen. (Ezekiel 26, 10)
ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoše se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeðahu. (Ezekiel 31, 6)
Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj meðu oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, baèeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima što slaze u jamu!' (Ezekiel 31, 14)
reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, uzet æu drvo Josipovo, što je u ruci Efrajimovoj, drvo Josipovo i Izraelovih plemena, njegovih saveznika, i sastavit æu ga s drvetom Judinim te æu od njih naèiniti jedno; oba æe biti jedno u mojoj ruci.' (Ezekiel 37, 19)
Boravit æe u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj æe stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit æe im knez dovijeka. (Ezekiel 37, 25)
A prostorija što je okrenuta na sjever jest za sveæenike koji obavljaju službu na žrtveniku. To su sinovi Sadokovi, oni izmeðu sinova Levijevih koji smiju priæi k Jahvi da mu služe!" (Ezekiel 40, 46)
I reèe mi: "Sine èovjeèji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje æu, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek. Izraelov dom neæe više oskvrnjivati moje sveto ime - ni oni ni njihovi kraljevi - svojim bludništvom i truplima svojih kraljeva: (Ezekiel 43, 7)
silnim glasom vièe: 'Posijecite stablo, okrešite mu grane, poèupajte mu lišæe, pobacajte plodove! Neka se životinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih! (Daniel 4, 11)
Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo. (Daniel 5, 6)
tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oèi kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglaðene, zvuk rijeèi njegovih kao žamor mnoštva. (Daniel 10, 6)
