Talált 24 Eredmények: Roboam

  • Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?" (Druga knjiga Ljetopisa 10, 6)

  • Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima. (Druga knjiga Ljetopisa 10, 17)

  • Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola te pobježe u Jeruzalem. (Druga knjiga Ljetopisa 10, 18)

  • Roboam, stolujuæi u Jeruzalemu, poèe dizati tvrde gradove po Judeji. (Druga knjiga Ljetopisa 11, 5)

  • Roboam je sebi uzeo za žemu Mahalatu, kæer Davidova sina Jerimota, i Abihajilu, kæer Jišajeva sina Eliaba, (Druga knjiga Ljetopisa 11, 18)

  • Roboam je ljubio Abšalomovu kæer Maaku više od svih svojih žena i inoèa, iako je uzeo osamnaest žena i šezdeset inoèa i rodio dvadeset i osam sinova i šezdeset kæeri. (Druga knjiga Ljetopisa 11, 21)

  • I Roboam postavi Maakina sina Abiju za poglavara i kneza nad njegovom braæom, jer ga je naumio postaviti za kralja. (Druga knjiga Ljetopisa 11, 22)

  • Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojaèao, napustio je Jahvin zakon i on i sav Izrael s njim. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 1)

  • Namjesto njih kralj Roboam napravi tuèane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je èuvala vrata kraljevskoga dvora. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 10)

  • Potom se kralj Roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati. Roboamu je bila èetrdeset i jedna godina kad se zakraljio, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmeðu svih izraelskih plemena da ondje postavi Ime svoje. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 13)

  • Potom Roboam poèinu sa svojim ocima i bi sahranjen u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abija. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 16)

  • Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. (Evanðelje po Mateju 1, 7)


“Deus não opera prodígios onde não há fé.” São Padre Pio de Pietrelcina