Talált 3039 Eredmények: Rad
Ovako govori Jahve: "Na ovome mjestu o kojemu vi velite: 'To je pustinja bez èovjeka i bez živinèeta' - u gradovima judejskim i po opustošenim ulicama jeruzalemskim opet æe se oriti (Jeremija 33, 10)
poklici radosti, poklici zaruènika i zaruènice, poklici onih koji æe u Domu Jahvinu prinositi žrtve zahvalnice pjevajuæi: 'Hvalite Jahvu nad Vojskama, jer je dobar Jahve - vjeèna je ljubav njegova!' Jer ja æu obnoviti zemlju da bude kao nekoæ" - rijeè je Jahvina. (Jeremija 33, 11)
Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Na ovome mjestu koje je sada pusto, bez èovjeka i bez živinèeta, i u svim gradovima opet æe biti pašnjaci za pastire što odmaraju stada svoja. (Jeremija 33, 12)
U gradovima Gorja, i u gradovima Šefele, i u gradovima Negeba, u kraju Benjaminovu, u okolici Jeruzalema i u gradovima Judinim opet æe prolaziti ovce ispod ruke pastira koji æe ih brojiti" - rijeè je Jahvina. (Jeremija 33, 13)
U one dane Judeja æe biti spašena, Jeruzalem æe živjeti spokojno. A grad æe se zvati: 'Jahve, Pravda naša.' (Jeremija 33, 16)
Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vlašæu, i svi narodi navališe na Jeruzalem i na sve gradove njegove. (Jeremija 34, 1)
Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Idi i govori sa Sidkijom, kraljem judejskim, i reci mu: Ovako govori Jahve: 'Evo, predajem ovaj grad u ruke kralja babilonskoga da ga on ognjem spali. (Jeremija 34, 2)
dok je vojska kralja babilonskoga navaljivala na Jeruzalem i na preostale gradove Judine - na Lakiš i Azeku, jer još samo oni preostadoše od judejskih utvrðenih gradova. (Jeremija 34, 7)
predat æu u ruke dušmana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit æe hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. (Jeremija 34, 20)
Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat æu u ruke dušmana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja se od vas bila povukla. (Jeremija 34, 21)
Evo, ja æu im zapovjediti - rijeè je Jahvina - i vratit æu ih na ovaj grad, i navalit æe na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske obratit æu u pustinju nenastanjenu." (Jeremija 34, 22)
Niti smijete graditi kuæÄa, niti sijati sjemena ni saditi vinogradÄa, niti ih posjedovati, nego provodite sav život pod šatorima, da dugo živite u zemlji gdje kao stranci boravite.' (Jeremija 35, 7)
