Talált 758 Eredmények: Pol

  • upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraæali iz polja. Kad su èuli vijest, ljudi su bili ojaðeni i vrlo ljuti. Što je Šekem uèinio - legavši s Jakovljevom kæeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti. (Knjiga Postanka 34, 7)

  • Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju; (Knjiga Postanka 34, 28)

  • Kad je umro Hušam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu gradu bilo Avit. (Knjiga Postanka 36, 35)

  • Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu." (Knjiga Postanka 37, 7)

  • Neki èovjek naðe ga gdje luta poljem pa ga upita: "Što tražiš?" (Knjiga Postanka 37, 15)

  • I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipæaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kuæi i u polju. (Knjiga Postanka 39, 5)

  • Kad je Josip ujutro došao k njima, opazi da su neraspoloženi. (Knjiga Postanka 40, 6)

  • on je - u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala - kÓupio od razlièite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajuæi u svakom gradu urod iz okolnih polja. (Knjiga Postanka 41, 48)

  • Pripovjedite ocu o mome visokom položaju u Egiptu i sve što ste vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!" (Knjiga Postanka 45, 13)

  • [6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju braæu u najboljem kraju." (Knjiga Postanka 47, 6)

  • A kad bude pobiranje ljetine, faraonu æete davati jednu petinu, dok æe èetiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci." (Knjiga Postanka 47, 24)

  • Izraelu oèi oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli. (Knjiga Postanka 48, 10)


“É difícil tornar-se santo. Difícil, mas não impossível. A estrada da perfeição é longa, tão longa quanto a vida de cada um. O consolo é o repouso no decorrer do caminho. Mas, apenas restauradas as forças, é necessário levantar-se rapidamente e retomar a viagem!” São Padre Pio de Pietrelcina