Talált 896 Eredmények: Njih
A do njih je popravljao Uziel, Harhajin sin, zlatar, a do njega je popravljao Hananija, jedan od pomastara: oni su utvrdili Jeruzalem sve do Širokog zida. (Knjiga Nehemijina 3, 8)
Do njih je popravljao Refaja, sin Hurov, glavar polovice jeruzalemskog okruga. (Knjiga Nehemijina 3, 9)
A do njih je popravljao Šalum, sin Halohešov, glavar polovice okruga, on i njegovi sinovi. (Knjiga Nehemijina 3, 12)
Do njih su popravljala njihova braæa: Bavaj, sin Henadadov, glavar nad polovicom keilskog kotara; (Knjiga Nehemijina 3, 18)
A naši neprijatelji rekoše: "Uvuæi æemo se meðu njih prije nego što doznaju i opaze nas: tada æemo ih poubijati i tako osujetiti pothvat!" (Knjiga Nehemijina 4, 5)
A kad bi došli Židovi koji žive kraj njih, po deset bi nas puta upozoravali: "Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!" (Knjiga Nehemijina 4, 6)
Pošto sam u sebi promislio, prekorio sam velikaše i odliènike rijeèima: "Vi nameæete teret svojoj braæi!" I sazvao sam protiv njih velik zbor. (Knjiga Nehemijina 5, 7)
A oni odgovoriše: "Vratit æemo; neæemo od njih ništa tražiti. Uèinit æemo kako si rekao." Tada pozvah sveæenike i naredih neka se zakunu da æe uèiniti kako su obeæali. (Knjiga Nehemijina 5, 12)
Za mojim su stolom jeli Židovi i odliènici, njih stotinu i pedeset na broju, osim onih koji su k nama dolazili iz okolnih naroda. (Knjiga Nehemijina 5, 17)
Znacima si se i èudesima oborio na faraona i na sve sluge njegove, i na sav narod zemlje njegove; jer znao si kolika je bila protiv njih drskost njihova. Sebi si ime stekao koje do danas traje. (Knjiga Nehemijina 9, 10)
Poslušnost su odbili, zaboravili èudesa što si ih za njih uèinio; ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat. Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrdðu velik: i nisi ih ostavio! (Knjiga Nehemijina 9, 17)
I ako narodi zemlje donesu na prodaju robu ili kakvo god žito u dan subotnji, mi ništa neæemo od njih kupovati u subotu ni u drugi posveæeni dan. Svake sedme godine ostavljat æemo zemlju da poèine i otpuštati dugove svake ruke. (Knjiga Nehemijina 10, 32)